urednik.trebinjedanas@gmail.com+387 66 416 300

Stihovi Predraga Janičića, mladog pjesnika za vrhunske guslare

Stihovi Predraga Janičića, mladog pjesnika za vrhunske guslare

Mladi Trebinjac Predrag Janičić je jedini hercegovački pjesnik i jedan od rijetkih u regionu koji piše narodnu epsku poeziju, u desetercu i osmercu, a o snazi njegovog pera najbolje svjedoče poznati guslari za koje je pisao pjesme.

Zanimljivo je da mu skidaju kapu i ti rijetki, iskusni tvorci epskih stihova, među kojima je i Božo Đuranović, autor antologijske pjesme "Smrt popa Mila Jovovića" i "Serdara Šćepana". A, kako priča, Predrag je od njega saznao da jedino njih dvojica i izvjesni Perošević danas stvaraju ozbiljne epske pjesme u regionu.

"Kada mi je rekao da smo nas trojica jedini koji pišemo pravu poeziju, bio sam oduševljen, naročito kad mi je prognozirao da moje vrijeme tek dolazi, s obzirom na to da su mi 24 godine", kaže Predrag.

Objašnjava da piše rimovanu pjesmu u desetercu i osmercu, ali više u desetercu, jer mu je ova metrika bliža i više se koristi u junačkim epskim pjesmama na čijoj tradiciji je odrastao.

Narodnu epsku poeziju je zavolio preko pokojnog djeda, koji je volio kafanu i druženje, a s njim u društvu je uvijek bio i unuk, koji je s roditeljima živio u zajedničkom domaćinstvu. Tako se on još u ranom djetinjstvu naslušao izvorne narodne pjesme i gusala, koje je starina obožavao.

Kako kaže, zbog toga je i zavolio deseteračke pjesme, a kada je djed preminuo, u vrijeme dok je on bio sedamnaestogodišnji momčić, odvažio se da napiše svoj prvi mali spjev od dvadesetak stihova, motivisan istim onim motivom kakav je svojevremeno imao Branko Ćopić pišući o svom djedu i druženju s njim.

"Djedova smrt me je inspirisala da napišem te prve stihove posvećene njemu, ali sam kasnije, kada bi se bilo šta desilo u selu, to ovjekovječio pjesmom, koja je nekada bila ispunjena sjetom, a nekad i šalom", govori mladi pjesnik.

Uskoro se za njega pročulo mnogo dalje od sela u kojem živi, pa su ga nekadašnji pripadnici Bobanske čete iz proteklog rata zamolili da napiše pjesmu o njihovom komandantu, čuvenom vojvodi Vidakoviću, koji je poginuo braneći svoje rodno selo Bobane i kome je u centru Trebinja podignut spomenik.

Kaže da je to za njega, kao mladog devetnaestogodišnjaka, bio veliki izazov, tim prije što mu je rečeno da bi je mogao otpjevati čuveni guslar Đorđe Koprivica.

"Kada su Koprivici kazali moje ime i saopštili mu koliko imam godina, izrazio je nevjericu i tražio da pogleda pjesmu, a kada ju je pročitao, to mi je kasnije i sam rekao, vrlo rado je prihvatio da je on uz gusle otpjeva. Samo, pjesma je bila predugačka, pa sam izvorno napisanih 1.100 stihova skratio na oko 520 i tako je snimljena i moja prva uz gusle otpjevana pjesma", kaže Predrag.

Prvi tiraž od 1.000 CDova njegove pjesme je bukvalno planuo, pa je kasnije ponovo izdavan, a nakon pjesme o vojvodi Vidakoviću iz njegovog pera su klizili stihovi, i to uglavnom svi o proteklom ratu, da bi potom uslijedila osmeračka poema o najmlađem borcu Trebinjske brigade Aleksandru Masleši, koja se uskoro snima, zatim o pogibiji poručnika Ljubiše Popovića i sličnim junacima.

Predrag je nedavno dovršio i novih 480 stihova o stradanju Hercegovaca u Drugom svjetskog ratu, koje su ustaše žive bacale u jame, počev od Prebilovaca, Ržanog dola, Korićke jame, ali i Velebita, što će snimati čak pet guslara zajedno i predstavljaće, u stvari, kolaž narodnog pojanja i muškoženske naracije, a između naratora se redaju guslari.

Osim junačkih epskih pjesama, Predrag piše i šaljive epske pjesme, uglavnom o svom selu i događajima sa sela, ali je već postao prepoznatljiv po pjesmama koje u desetercu opisuju moderno doba i urbani život u gradu.

Iako ima nepune 24 godine, što mu, kako kaže u šali, daje još prostora da momkuje, Predrag je napisao i pjesmu o problemu sve većeg broja neženja, u gradu i na selu, a uskoro bi mogao napisati i pjesmu o nezaposlenosti, ali, kako dodaje, ne zna kako će to "vladajući" prihvatiti…

Za sopstvenu knjigu stihova ima želju, ali nema novca

Mladi pjesnik dodaje da bi bio srećan kada bi objavio svoju knjigu stihova, ali za to nema novca, nije zaposlen, živi s roditeljima u seoskom domaćinstvu i morao bi tražiti sponzore.

"Iako je epska poezija prelijep način da se ispriča srpska istorija, ljudi danas prema ovoj vrsti poezije nemaju veliku naklonost, tako da, svjestan toga, nisam ni pokušavao tražiti sponzore", kaže Predrag Janičić.

Nezavisne novine/Vesna Duka