Izblijedilo sjećanje na bana Ivaniševića

Izblijedilo sjećanje na bana Ivaniševića07.07.2010. Trebinje - Nijedna ulica u Trebinju danas ne nosi ime bana Petra Ivaniševića, Hercegovca koji je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije mnogo pomogao Trebinje i Hercegovinu. Grupa građana nedavno pokrenula inicijativu da se obnovi sjećanje na bana Zetske banovine, i da se završi podizanje spomen-ploče u Poljicu čiju su gradnju prekinuli komunisti.

Petar Ivanišević jedna je od naznačajnih ličnosti u Trebinju i Hercegovini u prvoj polovini prošlog vijeka. Rođen je 1878. godine u selu Poljice u Popovom polju, i nakon završetka Gimnazije u sarajevu zahvaljujući porodici Škuljević iz Trsta uspio je da završi Filozofski fakultet u njemačkom gradu jeni, a kasnije i da odbrani doktorsku disertaciju.

Za vrijeme Austro-ugarske okupacije radio je kao učitelj u pravoslavnim školama u Hercegovini, a nakon Prvog svjetskog rata postao je poslanik Pašićeve radikalne stranke. Mnogo je pomogao rodnom kraju, i pomogao je gradnju puteva, mostova i otvaranje škola.

„Danas svi u Republici Srpskoj znaju za bama Milosavljevića, koji je stolovao u Banjaluci, ali nažalost ni u Hercegovini mnogi ne znaju za bana Petra Ivaniševića iako je imao možda i veću i značajniju ulogu od bana Milosavljevića. U prvoj Kraljevoj skupštini Srba, Hrvata i Slovenaca on je postao poslanik i predstavnik ovog kraja. Znao je da je ovaj kraj mnogo nastradao u ratu, da je mnogo Srba obješeno i strijeljano i da su sela popaljena, i nastojao je da pomogne rodni kraj. Odmah nakon Izblijedilo sjećanje na bana Ivaniševićarata od kralja i Vlade obezbjedio je sredstva za izgradnju puta od lastve do trebinja, a poečo je i da gradi put od Poljice prema Dubrovniku, ali je on urađen samo do sela rapti, a dalje nije bilo sredstava. Trebišnjica kao najveća ponornica nekada u Evropi bila je nepredvidiva, i zadavala je nevolje stanovništvu Popovog polja koje je tonulo i zimi se pretvaralo u jezero. Nije se moglo ići bez barke sa jedne na drugu stranu polja, i ban je uspio da obezbjedi sredstva za uzgradnju mosta, u narodu poznatog kao Poljička ćuprija. Poljičani su željeli da se ćuprija gradi ispod njihovog sela, a mještani susjednih Sedlara nešto nizvodnije kako bi im bilo bliže. Ban je odlučio da se ćuprija sagradi na pola puta. Pošto je polje tonulo izgrađena je za jednu sezonu, a glavni izvođači bili su neki Mađari, dok su kamen kresali naši majstori Popovci. Urađen je iz jednog luka, i danas predstavlja remek djelo i važnu saobraćajnicu sa lijeve na desnu stranu Popovog polja“ kaže  Petar Vukojević, mještanin sela Sedlara i potomak bana Petra Ivaniševića.

Sredinom tridesetih godina Petar Ivanišević postao je ban Zetske banovine sa sjedištem na Cetinju. Bio je veliki prijatelj sa vladikom i kasinijim srpskim patrijarhom Gavrilom Dožićem.

Iako je bio veoma važna politički figura i ličnost u prvoj polovini 20-og vijeka nijedan ulica u Trebieu danas ne nosi njegovo ime.

Poslije Drugog svjetskog rata mještani njegovog rodnog sela Poljica, u koje je često dolazio sve do svoje smrti 1961 godine, počeli su da krešu kamenu ploču koja bi se postavila na most koji je sagradio ban, ali su komunisti zabranili da se ona urai i postavi kako se ne bi veličao krlja Aleksandar.

Poslije skoro 60 godina pokrenuta je inicijativa da se ploča napokon završi, ali i da neka ulica u Trebinju dobije ime po Petru Ivaniševiću.

„Ban ej penzionisan uoči rata, i u Beogradu je živio do svoje smrti 1961. godine. Skoro svakog ljeta bi dolazio u Popovo polje, ali pošto nije imao potomaka njegova rodna kuća je propala i porušena. Jedan majstor Kusalović, koji je i radio početkom dvadesetih godina na mizgradnji mosta, počeo je da kreše kamenu ploču na koju je trebao da se napiše tekst kojim bi se odala zahvalnost banu i kralju Aleksandru. Neko od mještana je to špijunirao vlastima, i komunisti su naredili da se prekine sa pisanjem. Napšisane su samo dvije riječi, a kompletan tekst čuvan je na papiru u mojoj kući do pslednjeg rata, ali je u međuvremenu propao. Kamen se i danas nalazi u blizini seoskog puta i starog majdana, i mi namjeravamo da ispišemo tekst na kamenu i da ga postavimo kod Poljičke ćuprije. Tekst bi bio originalan sa osnovim podacima kada je i lčijim zaslugama podignut. Žalosno je da nijedna ulica u Trebinju i Hercegovini ne nosi ime bana Ivaniševića, i mi smo pokrenuli inicijativu da se to promijeni. Razgovarali smo sa načelnikom Odjeljenja za društvene poslove u opštini Trebinje Gojkom Grčom i dobili smo uvjeravanja da će uskoro biti određena ulica koja će nositi ime Petra Ivaniševića. To je naš skroman doprinos velikom i skromnom čovjeku i velikom Srbinu i patrioti koji ej pomogao svoj narod i rodni kraj“ kaže  Petar Vukojević.

2001. godine Srpska akademija nauka i umjetnosti objavila je i autobiografska knjigu „Doživljaji i uspomene“ koja je napisana na osnovu memoarskih spisa. Dio rukopisa sačuvan je kod porodice Kuduz, a preostali dio pronađen je u Arhivu Matice Srpske u Novom Sadu.

Izblijedilo sjećanje na bana Ivaniševića

„Mi smo imali u staroj kući spise do 120 strane koji su bili otkucani na mašini, i to je kod nas ostavio ban Petar poslije Drugog svjetskog rata tokom boravka u Hercegovini. Tu su bile i neke njegove fotografije u narodnoj nošnji iz mladosti. Poslije poslednjeg rata mi smo se raspitivali šta je sa ostalim dijelovima njegovih memoara i rukopisa, i oni su pronađeni u Arhivi Srpske akademije nauka i umjetnosti i Matici Srpskoj u Novom Sadu. Sve je to sakupljeno i 2001. godine objavljena je knjiga „Doživljaji i uspomene“ a priredio ju ej akademik Vasilije Krestić i istoričar pavle Stojanović Knjiga je objavljena 2001. godine u izdanju Srpske akademije nauka i umjetnosti, i svih 750 štampanih primjeraka brzo je prodato. Mi nemamo sredstava da objavimo drugo izdanje, ali se nadam da će se prikupiti potrebna sredstva, i da će knjiga ponovo biti objavljena jer je veoma važna i počuna, a i vlada veliko interesovanje za njom“ ističe Dragan Kuduz.

 

Boks 1:

Spasao ga Peko Dapčević

Od bombardovanja i početka rata 1941. godine Petar je živio i boravio u Beogradu. Nakon rata kao kraljevog službenika uhapsili su ga komunisti, ali ga je spasio Peko Dapčević jer je prije rata ban dosta pomagao Crnogorcima.

„Kada su krajem 1944. godine partizani došli u Beograd ban ej bio uhapšen i odveden u zatvor jer je bio blizak i odan kraljev slkužbenik. Ipak Peko Dapčević je za to saznao i odmah ej naredio da se pusti iz zatvora i dao mu je napismeno garanciju da niko ne smije da ga dira i uznemirava. Naime dok je bio ban, Petar je nešto pomogao Peku i komunistima u Crnoj Gori koji su bili jako brojni, i spaio ih je progona. Kralj je zbog toga često kritikovao bana, ali se on branio da je Crna Gora siromašna i da je zbog toga jak komunistički pokret. Peko je to zapamtio i to mu je poslije rata spailo život. To nam je ban u više navrata i pričao kada bi pred kraj života dolazio u Poljice.

 

Boks 2:

Sa vojskom i u Prvom svjetskom ratu

Petar Ivanišević tokom Prvog svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u Srpsku vojsku. Prešao je preko Albanije i tokom rata osnovao školu za srpsku siročad u Francuskoj gdje je radio kao profesor i direktor. Nakon rata vratio su u oslobođenu zemlju i kao član pašićeve radikalne stranke počeo da se bavi politikom.

Nebojša Vukanović