redakcijatrebinjedanas@gmail.com
+387 66 416 300

“SAMO SREĆNE PORODICE PRIMAJU PUTNIKE” Ciklonomad Snežana Radojičić za JEFTINO PUTOVANJE preporučuje 3 stvari

“SAMO SREĆNE PORODICE PRIMAJU PUTNIKE” Ciklonomad Snežana Radojičić za JEFTINO PUTOVANJE preporučuje 3 stvari

Beograđanka Snežana Radojičić, nakon pređenih 55.000 kilometara biciklom i obilaska oko 40 zemalja svijeta, prvi put je došla na jug Hercegovine, kako bi promovisala svoje knjige „Nomad“ i „Preko Himalaja i Gobija“, nastale na putovanjima.

 

Snežana u Trebinje nije došla dvotočkašem, nego redovnom autobuskom linijom iz Beograda, a prvi susret, kako kaže, sa ovim gradom podsjetio ju je na Japan, zemlju za koju smatra najljepšom na svijetu.

 

 

– Fotografisala sam katedralu u Trebinju i birala sam ugao. U blizini je bila policijska patrola koja je legitimisala vozače. Kad je mladi policajac vidio da biram ugao da fotografišem, pitao me hoće li skloniti auto u stranu da mogu da fotografišem. Nisam mogla da vjerujem šta me pita, jer sam to doživjela još samo u Japanu, gdje se vozači četvorotočkaša sklanjaju biciklistima – ispričala je ona svoj prvi utisak o gradu na jugu Srpske.

 

Pustinja

 

Najljepši utisak od evropskih zemalja na nju je ostavila Turska, za Sjevernu Koreju kaže da je najneobičnija zemlja, a posebno priča o izlasku na Himalaje i prelasku na biciklu najhladnije pustinje Gobi.

– Na Himalijima se razdaljenost mjeri brzinom kojom se korača. Tamo me zatekao i jedan odron, a na vrhu Himalaja sam imala i mali peh. Otkazala mi je kamera, pa sam se dosjetila da karticu prebacim u kameru ljudi koji su se tu zatekli, kako bih imala forografiju s vrha, jer u slanje tako bitnih stvari elektronskom poštom ne vjerujem. Dok sam prolazila kroz pustinju Gobi imala sam u jednom momentu osjećaj da je tu kraj svijeta, ali sam vidjela i nevjerovatan prizor usred noći – konje na ispaši, iako ne znam šta tu jedu – kaže ona.

 

 

Snežana priča da je njen mjesečni budžet oko 150 evra. Za jeftino putovanje preporučuje bicikl, drugi preduslov je smanjenje troškova smještaja, kampovanje, spavanje kod dobrih ljudi uz put ili traženje jeftinog smještaja od nekoliko evra, a treći je kupovati namirnice u selima od lokalnog stanovništva.

 

– Zahvaljujući tome imala sam samo jednom stomačni problem. Gladni nećete ostati na putu, to je sigurno – ističe ona.

 

Snežana kaže da putnik mora biti dobro informisan o običajima zemlje kroz koju prolazi i njih poštovati.

 

– Ljudi prepoznaju da sam putnik, a ne turista. Njima je jasno da vozim bicikl i da nemam milione. Ponude ručak, smještaj i često se dešava da budem ugošćena. To su srećne porodice, a moja teorija je da samo srećne porodice primaju putnike, jer ljude koji su zaokupljeni svojim brigama ne interesuju putnici, oni ih ne primjećuju. Svijet je mnogo ljepše mjesto nego što nam ga mediji predstavljaju – zaključila je Snežana.

 

Biciklom do slobode

 

Vožnja biciklom po svijetu za ovu neobičnu putnicu je simbol slobode, jer, kako kaže, sa biciklom ne zavisite ni od koga, sami birate šta ćete obići, dokle ćete ići i gdje ćete se zaustaviti, a pritom trošite minimalno novaca.

 

Nije potreban, dodaje Snežana, ni kvalitetan bicikl; sa jednim starim čak 40 godina prošla je i Himalaje i pustinju Gobi.