urednik.trebinjedanas@gmail.com
+387 66 416 300

  • Lasta Promet
  • Lasta Promet

Crtica iz dijaspore: SRBI ZAJEDNO I NA FLORIDI

unitehna
unitehna

Crtica iz dijaspore: SRBI ZAJEDNO I NA FLORIDI

Na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, u saveznoj državi Florida, u gradu Orlandu, već dvanaest godina otac Ljubiša Brnjoš, paroh crkve Svete Petke, sa svojom porodicom te Srbima iz ovog dijela Amerike organizuje „SERB FEST“ tj. „Srpski festival“.

Ovogodišnji festival bogatog kulturno-umjetničkog programa, koji je posjetilo preko pet hiljada Srba i njihovih prijatelja, organizovan je od 13. do 15. oktobra na imanju Srpske pravoslavne crkve. Bilo je lijepo vrijeme, kao da tek počinje ljeto. Pristizali su Srbi, ali i njihovi prijatelji i poznanici iz svih krajeva Amerike i uz dobro raspoloženje, ali i po koju suzu pri pomenu zavičaja, jagnjetinu na ražnju, priganice i baklavu, dobro poznate note, pričali i pisali isključivo srpskim jezikom i ćirilicom.

I Svetlana Brnjoš, kći paroha, iako je još kao mala otišla u Ameriku, priča srpski kao da je u sred Trebinja. Čak i akcentuje trebinjski. Od nje saznajem da je ovogodišnji trodnevni festival, posjetilo oko 5.000 ljudi, a sav zarađeni novac, od prodaje hrane i pića, biće utrošen u izgradnju prvog srpskog hrama u centralnoj Floridi, posvećenog Svetoj Petki.

Nakon tri uzbudljiva, ali iscrpljujuća dana, Svetlana mi prenosi utiske. Najviše anegdota vezano je za folklorni ansambl mališana čiji je koreograf.

„Petak veče je donio kišu, a sa njom i mokru binu. Iako su nekoliko mjeseci najmlađi članovi našeg ansambla proveli uvježbavajući koreografije, u petak su djelovali kao da nikada ranije nisu zaigrali. Klizali su se preko bine u svojim malim opancima. Jedno padne, svi popadaju. Međutim, njih to nije brinulo. Djevojčice je brinulo samo jedno – da im se karmin, koji sam im nanijela prije nastupa, ne razmaže. Što se tiče nas starijih, nekoliko padova na sceni izazvalo je buru smijeha, ali nastup je nastavljen“, započinje priču o dvanaestom „SERB FEST“-u djevojka koja više od svega voli da provede ljetni raspust kod djeda Đorđa u Policama.

Drugi i najbitniji dan Srpskog festivala započeo je televizijskim nastupom. „A“ sastav folklornog ansambla, koji djeluju pri crkvi Svete Petke, bio je u programu uživo na državnoj televiziji.

„Muziku u studiju su nam pustili prije vremena i uhvatili nas nespremne. Bila sam skoro sigurna da će se pojaviti komentari tipa kako ni ove godine nismo igrali kako treba, ali kada smo se, nakon nastupa na televiziji, pojavili na ‘Srpskom festivalu‘, sve bake su nas oduševljeno pozdravljale kao da smo neke velike zvijezde“, nastavlja duhovito ova, očigledno. vesela djevojka i tvrdi da su jedva čekali da isprobaju sve đakonije iz zavičaja.

„Pljeskavica sa urnebes salatom i palačinke sa nutelom. Hrana za dušu. Nešto što nisam jela još od ljeta u Trebinju“, objašnjava Svetlana koliko naši ljudi pate za mirisima i ukusima domaće hrane.

 

Posljednjeg dana, u nedjelju, umor je manje više sve stigao, ali ih je stigla i realnost. Rastanak se približavao. Polako su svi kretali svojim kućama svjesni činjenice da ipak žive na drugom kontinentu. Tamo daleko, čak preko velike bare i daleko od rodnog kraja.

U nedjelju nisam mogla držati otvorene oči, a i vještačke trepavice (neophodne za folklor) više nisu sakrivale umor. Nakon što sam se našminkala i obukla nošnju za nastup, prošla sam pored kutka za djecu. Dvije male djevojčice dotrčale su do mene sa svojim ocem i uzviknule: ‘Pa to je princeza, tata!‘ Nasmijala sam se i mahnula im, dok mi je njihov otac objašnjavao zaluđenost Dizni princezama, nešto od čega većina američkih djevojčica pati“.

Prošao je još jedan oktobar. Srbi u Americi su se vratili kolotečini života. Za njima je festival i nezaboravni trenuci ispunjeni osmijehom, razgovorom, raspitivanjama za najbliže: „Kako su Marini? Je li bilo meda ove godine? Kakva je Simova nevjesta?“, ali i vječnim pitanjima onih u zrelim godinama: „Bože, ‘oću li ikad više vidjeti Leotar?“

„Svaki festival je priča za sebe i zbog toga ostaje upisan u istoriji naše Parohije. Dok se Amerikanci dive našoj kulturi, mi uživamo u gostoprimstvu. Već kujemo planove za sljedeći oktobar kako bi svima koji kroče na naše imanje pružili, makar nakratko, još jedan doživljaj Srbije i Republike Srpske“, poručuje Svetlana Brnjoš i u povjerenju dodaje da je već bukirala karte za jul jer se ljeto u Trebinju ne smije propustiti.

Jelena Kovačević/Glas Trebinja