redakcijatrebinjedanas@gmail.com
+387 66 416 300

  • Lasta Promet
  • Lasta Promet

Italijan u društvu životinja, na putu u Siriju stigao do Bileće

Italijan u društvu životinja, na putu u Siriju stigao do Bileće

Tridesetogodišnji Federiko Delize (Federico Delise) iz Italije pješači svijetom, a društvo mu prave životinje - nekoliko ovaca, pas i magarac.

Na svom putu dugom više od šest hiljada kilometara stigao je i do Hercegovine, a kazao nam je da se odrekao lagodnog gradskog života u Italiji i prije godinu pješice krenuo put daleke Sirije.

Kako nam je rekao, iz rodne Italije krenuo je u potragu za starinskim načinom života, u harmoniji s prirodom i drugim ljudima.

- Koristim seoske puteve, one manje prometne, zbog životinja, a i ja volim prirodu. Nastojim upoznati druge ljude, običaje, sela i gradove kroz koje prolazim. Na Cresu u Hrvatskoj boravio sam godinu dana i tamo sam naučio ovaj jezik. Tamo sam uzeo i ovce, psa i magarca i krenuo. Kada se životinje umore, nađem neki pašnjak i tu se odmaramo, nekad i cijeli dan. Tako je i sada. Magarac je tu, kraj mene, a ovce su gore u brdu sa psom koji ih čuva – kazao je Federiko, kojeg smo zatekli na obalama Bilećkog jezera.

Sa sobom nosi i alat pa pomaže ljudima u mjestima koja obiđe, a oni zauzvrat daju hranu i njemu i životinjama, ali mu pruže i prenoćište ako pada kiša.

Federiko je lagodno živio u Italiji, studirao je građevinarstvo, živio s porodicom, a imao je i djevojku i društvo.

- Nakon dvogodišnjeg boravka u Indiji shvatio sam da želim jednostavniji život i tako sam krenuo na put bez telefona i novca. Siriju sam izabrao jer je tamo sada rat i ljudi će trebati pomoć, a i klima je slična onoj u Italiji. Idem tamo da pomognem ljudima, da radim i živim tamo - kazao je Federiko, koji na sirijsko tlo planira stići za godinu i po.

 

Hranu dobiva od mještana

- Čekao sam da prođe zima pa sam krenuo. Ne treba mi mnogo, bitno je da imam jesti i piti, a sve mi daju dobri ljudi. Čak i previše. Ne jedem meso i ribu, volim voće i povrće. Imam vreću za spavanje i šator. Ljudi su svugdje vrloo gostoljubivi - priča mladi Italijan.

Dnevni avaz