redakcijatrebinjedanas@gmail.com
+387 66 416 300

OSVEŠTANA OBNOVLJENA CRКVA SVETE VARVARE U КOČELIMA

OSVEŠTANA OBNOVLJENA CRКVA SVETE VARVARE U КOČELIMA

U selu Kočela danas je osveštana crkva posvećena svetoj velikomučenici Varvari, koja je izgrađena na temeljima starog hrama koji datira iz 1488. godine i jedna je od najstarijih bogomolja na ovom području.

 

Uz prisustvo velikog broja vjernika i danas vrlo emotivnih stanovnika Kočela, svetu arhijerejsku liturgiju je služio vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, koji je i osveštao hram.

 

Vladika Dimitrije je kazao da je ovo veoma radostan dan za sve nas.

 

„Mnogo truda ste uložili ovdje, to se vidi. Neki su počeli i da plaču kada sam došao – kada se čovjek ugradi u nešto onda to postane srce njegovog srca, postane njegov život. Pošto mi osvećujemo ovaj hram to je kao da nam se rodilo dijete, pa su neki i plakali jer se tako osjećaju“, priča vladika.

 

On je u besjedi kazao da nije čudno da se hram osvještava, vaskrsava i obnavlja  baš u ovoj svijetloj, pashalnoj sedmici.

 

„Gospod je došao na ovaj svijet prije svega da nam da crkvu, da sam sebe ugradi u crkvu. Da mi postanemo tijelo Njegovo i On da postane naša glava. Osim što treba da se staramo o našem čistom srcu, moramo se postarati da ono proizvede zajednicu. Mi moramo biti ljudi i biće zajednice. Da se slažemo, da saborujemo. Da to proizvede naš unutrašnji mir, mir među svima nama“, kaže vladika Dimitrije i dodaje da se mnogo crkava obnavlja ali ono što je od važnosti da znamo je da su svi hramovi zapravo slike onoga šta mi treba da budemo.

 

Episkop kaže da se hramovi osvećuju da bi se mi u njima osvetili.

 

„Hramovi hrišćanski pa čak i njihova arhitektura prilagođavali su se našoj liturgiji. Prvi hrišćani su služili u katakombama, gdje su mogli naći mjesta, na grobovima svojih mučenika, u domovima bogatih ljudi, skrivali su se… I onda kada su počeli da grade prve hramove, to su bile one javne zbornice antičke, bazilike. Svašta se tu dešavalo a kada je hrišćanstvo postalo javna vjera onda su ti hramovi postali crkve. Sav taj se hram razvijao tako da bi prikazivao živu crkvu. Crkva je produženi Hristos u vijekove“, zaključuje vladika Dimitrije.

 

Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić kaže da je osveštanje hrama dokaz da se zajedništvom sve može.

 

„Ovo zaslužuje veliku pažnju i treba da nam je za nauk kako ovdje u Kočelima tako i u gradu i šire da treba da se čvrće vežemo za tlo odakle potičemo. Zajedništvo je bitna stvar. Kao  što je i ovaj projekat podržan od strane Grada Trebinja, tako će i mnogi drugi projekti u skladu sa mogućnostima. Treba samo imati vjere i biti uporan i doći ćemo do cilja. Kao što smo danas ovdje u Kočelima“, kazao je gradonačelnik Ćurić.

 

Prema riječima predsjednika crkvenog odbora Dejana Tarane, sa puno emocija je dočekan ovaj dan osvještenja crkve svete velikomučenice Varvare. Tarana ističe da je ovo praznik za sve seljane jer je nakon 500 godina hram vaskrsao, baš u nedjelji vaskrsenja.

 

„Po zvaničnom zapisu iz Dubrovačkog arhiva, hram se prvi put pominje 1488. godine, kao crkva svete velikomučenice Varvare i tu su upisani svi zidari i nalogodavci koji su bili zaduženi i za finansiranje i za izgradnju. Mi smo željeli da se odužimo precima i da podignemo i obnovimo ovu svetinju a naravno i da ostavimo našim potomcima. Projekat je u startu koštao 50 hiljada maraka, ali to se kasnije ‘popelo’ na mnogo veću cifru. Veliki dio sredstava je obezbijedio Grad Trebinje, naša eparhija a velika zasluga je mještana, koji su hiljadama sati radili da bismo danas dočekali ovaj dan“, objašnjava Tarana.

 

Za rođake i mještane Kočela Dragana i Steva Škrivana ovaj dan je neizmjerno važan i izaziva velike emocije.

 

„Neću sebe da izdvajam ali mogu reći da je za mene možda ovaj dan i najemotivniji. Mi smo velikim trudom i radom podigli i obnovili crkvu. Nekoliko nas je u to vjerovalo, nije više“, kaže Stevo a Dragan dodaje da je nemoguća misija postala moguća.

„Ovo je jedan biser koji je dobio grad Trebinje. Hvala puno Gradskoj upravi jer je ubrzan ovaj projekat. Radilo se neprestano i dokaz je da se sa slogom može svašta uraditi“, kaže on.

 

Nakon liturgije upriličen je kulturno umjetnički program i narodno veselje.