redakcijatrebinjedanas@gmail.com
+387 66 416 300

Medenjak kao suvenir Trebinja: Pomama za Željkinim medenjacima

Medenjak kao suvenir Trebinja: Pomama za Željkinim medenjacima

Šipka vanile i štapić cimeta bili su nezaobilazni sastojci kuhinje naših mama i baka, porodičnog ručka i bezbrižnog djetinjstva. Svojevremeno vrlo popularne patišpanje sa višnjama i vanilom odnosno medenjake sa cimetom, domaćice su nepravedno izbacile iz svojih rokovnika. Potisnuli su ih filovi, šlagovi, kreme … Sve do nedavno, kada su se u našem gradu pojavili ukusni, domaći, ručno oslikani medenjaci i izazvali veliku pažnju, privukli nostalgičare, oduševili djecu … Jaja, med, brašno, puter …, ali u kom omjeru pa izgledaju ovako divno?

Svi su se zapitali ko je vješta domaćica, a ona se skromno krila u svom porodičnom domu u Policama. U kuhinji s pogledom na Trebišnjicu i Arslanagića most, Željka Malovrh, ekonomski tehničar bez posla, dopunjuje porodični budžet izradom tradicionalnih slatkiša oslikavajući ih na moderan način. Upravo tu, u kuhinji se rodila ideja. Prije tačno godinu dana pijuckala je kafu, „pristavljala“ ručak za ukućane i gledala Jutarnji program RTS-a. Pažnju joj je privukao prilog o gospođi koja pravi ukrasne medenjake. Po prirodi jako radoznala, odmah je poželjela da učini isto. Ideja joj se učinila odličnom jer je tragala za poslom, bez koga je ostala u najnezgodnijim godinama, kako kaže: „Nit’se mogu zaposliti, nit’ otići u penziju“. Pripada generaciji koja je navikla da radi, da privređuje, da bude preduzimljiva. S toga je istog dana napravila prvu smjesu.

„Godinama sam radila kao administrativni radnik u građevinskim firmama i igrom slučaja ostala bez posla. Shvatila sam da moram smisliti neki poslić. Najviše mi je odgovaralo da radim kući. Svi putevi su me vodili u kuhinju. Procijenila sam da u Trebinju  jako puno žena pravi i prodaje torte i kolače. Trebalo mi je nešto originalno. Vidjela sam prilog o izradi medenjaka i oduševila sam se. Izgledalo mi je kao sjajna ideja“, s osmijehom na licu nam priča Željka, a upravo taj osmijeh pokazuje zadovoljstvo i uvjerava nas da pišemo o njenim medenjacima.

Tog jutra, na RTS-u nije bilo recepta pa ga je Željka potražila na internetu, a onda je korak po korak otkrivala detalje kao na primjer da tijesto treba da stoji najmanje dva dana u frižideru. Jer što više stoji, to se ljepše peku, ne pucaju, budu lijepi na izgled. Zato smatra da je lično iskustvo najdragocjenije.

„Recept za kolač i recept smjese za ukrašavanje sam morala sama otkriti. Pročitate milion ovakvih ili onakvih, ali sami prilagodite sastojke kako da budu najljepši. To je iskustvo. Bilo je normalno i grešaka, ali hvala Bogu imam ih kome pokloniti. Pojedu se. Ništa nije propalo“, dodaje ova vesela supruga, mama i odnedavno baka.

Gospođa Malovrh ne želi da ističe svoje talente, ali crteži na medenjacima otkrivaju njen slikarski dar. Od malena voli da crta. Tako se spojilo ugodno sa korisnim. Prve medenjake je ukrasila svojoj porodici za praznike. Njeni najbliži su bili ujedno iznenađeni i oduševljeni. Upravo, oni su joj najveća podrška od prvog dana, a samo osam dana poslije prve smjese prodala je prvu količinu.

Sastojci koje koristi su prirodni. Boje su jestive, tečne, prehrambene, ali ima veliki problem sa kupovinom modli i materijala za ukrašavanje.

„Razočarana sam slabim izborom boja u našim marketima, kao i uopšte repromaterijalom potrebnim za medenjake. Ovdje kupujem boje u prahu. Teško pronalazim tečne boje, one kvalitetne. Nabavljam ih iz Njemačke. Tamo mi je udata kćer pa sam prilikom jedne posjete njima i modle kupila, kao i špriceve i sav pribor za rad. Najveći  problem su mi modle. Sem klasičnih – krug, srce, zvjezdica … druge ne možete naći. U Njemačkoj sam dosta toga nabavila, ali je tamo sve jako skupo za naš standard. Svjesna sam da moram uložiti ako želim hobi pretvoriti u posao“, dodaje Željka i priča nam kako medenjaci traže dosta prostora. Kuhinja joj postaje tijesna pa planira da radni prostor proširi na sobu. Jer od početne smjese do pakovanja prođe tri dana. Zato što je proces sušenja dugotrajan. U zavisnosti od vremena, ako je vlažno vrijeme suši se i do pet dana.

„Jedan dan ih pečem. Drugi dan radim podlogu, koju sušim pa tek kad se podloga osuši – crtam. Ako je vlažna podloga, tope se boje. Treba dosta rada, truda i vremena. Moram priznati da ljudi to najčešće ne razumiju. Kad kažem cijenu, kažu da je skupo i onda ja više volim da poklonim nego da ponizim sebe. Mnogo puta dođu, oduševe se pa traže popust, a ja, stvarno, ispod neke cijene ne mogu ići“, iskreno priča Željka potvrđujući priču svih Trebinjaca, koji se bave bilo kojom vrstom „ručnog rada“.

Najveća narudžba koju je imala je 400 komada. Kaže da joj tada u pomoć priskače bratična, koja, takođe, jako lijepo crta. Smjesa za glazuru se pravi od bjelanceta i šećera u prahu, a po potrebi se dodaje koja kap limuna i različite boje neophodne za crtež.

Saznajemo da medenjake  najviše kupuju za djecu. Najtraženiji su sa omiljenim likova iz crtaća. Razlog su rođendanska slavlja kada po izrazima lica možete zaključiti koliko dobro Željka radi svoj posao. U posljednje vrijeme medenjaci postaju jako popularni kao pokloni za svatove na vjenčanjima. Medeljake naručuju i preduzeća. Tada oslikava njihov logo, a oni ih koriste za proslave i kao novogodišnje poklone. Dakle, medenjaci su slatkiši za sve prilike. Iako se vjeruje da su ovi kolačići interesantni  samo u periodu zime. Zbog toga su i najčešći motivi na njima Snješko Bijelić, jelka, Deda Mraz, pahulja. Ipak, Željkine medenjake možete pokloniti i simpatiji i prijateljima i poslovnim partnerima u svim prilikama  jer se potrudila da napravi i različite vrste pakovanja. Kupci biraju od celofana, manjih ili većih kutija, teglica …

„Medenjaci su jestivi dva mjeseca. Garantujem to jer su ih moja djeca jela. Ko ne pojede u tom periodu, vjerovatno neće ni jesti nego zadržati kao ukras. Obično se djevojke emotivno vežu ako su medenjak dobile kao dar od momka. Još ako na njemu ima neka poruka?! To mi je dalo ideju pa sam počela praviti medenjake sa motivima Trebinja kao suvenire“, otkriva nam Željka i tvrdi da joj je najbitnije što se lijepo osjeća dok ih izrađuje. Još uvijek od ovoga ne može živjeti, ali bi hobi vrlo brzo mogao da preraste u ozbiljan posao.

Porijeklo medenjaka

Veruje se da su prvi medenjaci nastali prije nekoliko vijekova na Orijentu. U Evropi su najpopularniji u Njemačkoj, zbog čega mnogi misle da je upravo ta država postojbina medenjaka. Specifični začini koji se stavljaju u ovaj slatkiš, medenjacima daju poseban ukus i miris.

Društvene mreže su podrška u radu

„Sama sam sebi najveći kritičar. Međutim kad su prijatelji i poznanici počeli da hvale moje medenjake, napravila sam fejsbuk stranicu za promociju. To mi je povećalo broj narudžbi. Medenjaci mogu da se vide, ali i poruče na mom ličnom fejsbuk profilu ili na profilu „Medenjaci Trebinje“ . Svi su zadovoljni, što je najvažnije. Ko god je probao prvi put obavezno se vraćao da poruči još medenjaka“, naglašava Željka važnost društvenih mreža u današnje vrijeme.

Jelena Kovačević/Glas Trebinja