– Infektolozi nam prijavljuju da imaju utisak da se virus sada lakše prenosi, nego što je to bilo u prvim fazama epidemije. Tada su zaraženi prijavljivali da su proveli nešto duži period sa osobom od koje su se zarazili, a sada češće prijavljuju da je bukvalno dovoljno tek nekoliko minuta u bližem kontaktu i bez maske, pa da se virus prenese – objašnjava Aćimovićeva.
Gde se virus najbrže širi?
- Postoje tri vrste okruženja na kojima se virus najlakše širi: mjesta gde je mnogo ljudi, mjesta gde ljudi nisu na adekvatnoj distanci i zatvoreni prostori koji se slabo provjetravaju. Rizik se još više povećava ako imamo kombinaciju ovih faktora. Tokom juna i jula, prijavljeni su klasteri infekcije širom Srpske, nastali na raznim okupljanjima većeg broja ljudi, poput svadbi, sahrana, raznih proslava i fešti, na izletima.
Kakav je intenzitet prenosa zaraze u takvim situacijama?
- Jedan zaraženi najčešće prenese infekciju u porodici ili na radnom mjestu, i u prosjeku zarazi dvije do pet osoba. Međutim, nakon većih skupova, imamo prijavljenih i po 20 novooboljelih koje je zarazila jedna osoba. Razlog porasta broja zaraženih svakako je i nepoštovanje preporuke za nošenje maski, te neodržavanje fizičke distance.
Šta sobom nosi povećanje broja oboljelih?
- Što je veći ukupan broj oboljelih, veći je i broj onih sa težim kliničkim slikama koji moraju biti hospitalizovani. Povećava se i šansa da virus dopre do starijih osoba i hroničnih bolesnika, posebno u bolnicama, staračkim domovima. To, kao što smo vidjeli u dosadašnjem toku pandemije, vodi do brojnih fatalnih ishoda.
U proteklih par dana broj zaraženih je počeo da pada. Koji je razlog?
- To su situacije kada na dan ili dva imamo manji broj potvrđenih slučajeva, što je više vezano za tempo uzimanja uzoraka i rada PCR laboratorija u Republici Srpskoj, nego za intenzitet širenja virusa. U ovom momentu, to ne predstavljaju značajan pokazatelj.
Prošle sedmice bilježili smo i više od stotinu zaraženih na dnevnom nivou?!
- U drugoj polovini maja došlo je do značajnog pada broja oboljelih, ali smo svjedoci da se od tada veliki broj ljudi opustio. Od 1. juna imamo konstantan porast broja zaraženih.
U čemu se ogleda to opuštanje?
- U nepoštivanju preporučenih preventivnih mera, prvenstveno izbjegavanja okupljanja, a zatim i nošenja maske, poštovanja fizičke distance, redovnog i temeljnog pranja ruku, dezinfekcije površina. Ako nastavimo sa takvom praksom, situacija će se definitivno pogoršavati.
Šta bi, onda, moglo da bude najkritičnije?
- Ova bolest definitivno nije jedna od najtežih, ali epidemija korona virusa toliko opterećuje zdravstveni sistem, da može da se desi da nema kapacitet za zbrinjavanje pacijenata. Ne smemo da zaboravimo da i sada veliki broj ljudi, čak i onih koji nemaju hronične bolesti i pripadaju mlađoj i srednjoj životnoj dobi, dolazi sa upalama pluća i drugim težim formamam bolesti, pa moraju biti zbrinuti u bolnicama.
Da li je jedan od razloga opuštanja i to što smo zdravo za gotovo primili priču da je virus manje zarazan?
- Vrlo je moguće da je i to uticalo na ponašanje ljudi. S druge strane, ovo stanje prilično dugo traje, a ljudi su se nadali da će sve završiti za mjesec-dva i da će sa završetkom zime i epidemija biti završena.
Nadali smo se da će toplije vreme suzbiti epidemiju?!
- Po analogiji na druge respiratorne viruse, bilo je očekivanja da će se i SARS-CoV-2 mnogo manje širiti kada temperatura poraste. Međutim, i pre ovog posljednjeg porasta broja zaraženih, imali smo informacije iz zemalja u kojima je, i pored temperatura od čak 50 stepeni, bilo mnogo novooboljelih. Zbog toga smo znali da ne možemo toliko računati na pomoć toplog vremena.
Ipak, i dalje je aktuelna priča da je korona virus oslabio?
- Nemamo nijedan dokaz da je tako. Tačno je da imamo jedan veći procenat onih koji sada imaju blažu kliničku sliku. Ali, tome doprinosi i to što više oboljevaju mlađi ljudi. Oni se više kreću i druže, te više izlažu virusu. Međutim, imamo i mlađih ljudi sa težom kliničkom slikom, a, nažalost, kod nekih je infekcija završila fatalno.
U kojoj mjeri su mladi opasni po starije i ljude koji su bolesni?
- Problem je što mladi koji se zaraze, virus, ne znajući, veoma lako mogu da prenesu nekom starijem, na primjer u porodici ili na radnom mjestu, ko će infekciju podnijeti mnogo teže. Najveći rizik je prenošenje infekcije ljudima u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije, u kojima je osjetljiva populaciji, što može da dovede do velikih posljedica.
Koje karakteristeke ovog virusa posebno mogu da nas zbune?
- Upravo kombinacija osobina virusa da se vrlo lako prenosi, da ga prenose i osobe koje nemaju simptome, kao i oboljeli dva do tri dana prije pojave simptoma. U tom periodu, pozitivni na korona virus idu na posao, druže se i u prilici su da zaraze veliki broj ljudi. Kod najvećeg procenta oboljelih infekcija prolazi neprimećeno ili sa blagim simptomima, ali i vrlo značajan procenat oboljelih ima jako teške forme bolesti.
Da li raste i broj onih koji uopšte ne znaju kako su se i od koga zarazili?
- Ako ste dobili virus od osobe koja nije imala simptome, teško možete znati ko vas je zarazio, ukoliko vas ta osoba ne obavijesti kada sazna da je pozitivna na virus. Epidemiolozi imaju jako težak posao da prepoznaju sve kontakte oboljelih, kako bi ih na vrijeme izolovali i spriječili da, ukoliko su već zaraženi, dalje prenose infekciju svojim kontaktima. Činjenica je da imamo povećan broj ljudi koji imaju simptome respiratorne bolesti, ali ne znaju od koga su se zarazili. To znači da je širenje u zajednici intenzivnije, jer ne možemo da prepoznamo izvor za svakog zaraženog.
Dešava se i da se oboljeli osjećaju prilično dobro, ali da njihova klinička slika, u stvari, uopšte nije bezazlena.
- Vrlo često čujemo da se osobe oboljele od COVID-19 ne osjećaju pretjerano loše, ali da, kada se uradi snimak pluća, nalaz uopšte ne bude dobar. Dešava se da se bolest, od blagog toka, u jednom danu rapidno pogorša. Zato na sve načine pokušavamo da utičemo na svakog pojedinca da shvati da isključivo on bira svoje ponašanje od kojeg, često, zavise i posljedice.
Na primjer?
- Kako god biramo da pređemo ulicu kad je sigurno, i u slučaju korone moramo da biramo siguran način ponašanja. Prvenstveno, treba da izbjegavamo okupljanja. Svako okupljanje, pogotovo u zatvorenom prostoru gdje se ne može ispoštovati fizička distanca, gdje se glasno priča i pjeva, situacije su u kojima se virus najlakše prenosi.
Šta je sa kolektivnim imunitetom?
- Veliki problem je što ne možemo računati na kolektivni imunitet. Naime, nema dokaza da ljudi koji prebole koronu imaju imunitet koji ih štiti, odnosno, da više ne mogu da obole. Kad bi to bilo sigurno, onda bi bilo moguće da se epidemija vremenom sama ugasi. Takođe, serološke studije pokazuju da je još jako mali procenat populacije zahvaćen infekcijom. Dakle, u ovom momentu ne možemo da računamo na kolektivni imunitet.
Na što, onda, možemo da računamo?
- Dok god ne dobijemo vakcinu koja će stvoriti imunitet ili lijek koji će biti efikasan, naša borba sa virusom se zasniva na preventivnim mjerama. I samo na to možemo da računamo. Dakle, što manje okupljanja, što kraći boravak u zatvorenom prostoru gdje je više ljudi, držanje distance od drugih ljudi, nošenje maske, pranje ruku i dezinfekcija.
Šta se promijenilo od marta kad je riječ o distribuciji zaraženih po opštinama?
- U martu i aprilu većina oboljelih je bila koncentrisana u Banjaluci. Sad imamo povećan broj zaraženih na nivou Srpske, ali su oni raspoređeni po opštinama, a to je bolje nego kada je većina oboljelih koncentrisana na jednom mjestu. Međutim, svakodnevno moramo sprovoditi preventivne mjere, da bismo mogli nastaviti da živimo, a bez potrebe da se zatvaramo kao ranije.
U kojem pravcu bi išlo eventuelno pooštravanje mjera?
- Mjere koje se preporučuju ili su obavezne, treba da budu prilagođene svakoj lokalnoj zajednici i konkretnoj situaciji na datoj teritoriji. Svaka opština, u trenutku porasta broja zaraženih, treba da pojača mjere na svojoj teritoriji, s ciljem sprečavanja ili ograničavanja širenja zaraze.
Kad će Srpska izaći iz prvog talasa epidemije?
- Ovo je novi, treći pik prvog talasa. Stalno smo u tom prvom talasu, jer nismo imali period od dve dužine maksimalne inkubacije ili 28 dana bez pozitivnih slučajeva. Kad bi se to desilo, onda bismo završili sa prvim talasom epidemije.
Kako biste ocijenili ovaj pik?
- Po broju oboljelih, on je prevazišao prethodna dva. Sreća je što broj oboljelih u ovom momentu ne prati i broj smrtnih slučajeva. Najviše preminulih smo imali krajem aprila i početkom maja, jer se tada virus najviše širio među hronično oboljelima i starijima, koji su najosetljivija populacija. Međutim, da bismo sprečili ponovni porast broja umrlih, moramo ograničiti širenje virusa i dalji porast broja novooboljelih.
Napišite svoj komentar!