Piše: Damjan Abramović

Nije mi bio strašan suzavac , ni zvuk dok prolijeće pored glave, ni osjećaj gušenja i griženja očiju..koliko mi je bio strašan plač onog djeteta iz sportskog centra u Budvi. E te suze grizu oči, to ridanje i strah koji su izazvali oni koji treba da ga štite.

To je moglo da bude moje dijete, dijete svih vas koji čitate ovo. Zato i pišem kako u svoje, tako i u ime svih očeva čija djeca su se juče bezbrizno igrala ne sluteći da su u opasnosti.

Obraćam se vama, u čijim rukama su suzavci, šok bombe , pendreci i oružje. Vama, koji ste navukli ta odijela koja čine da izgedate opasnije.

Kada skinete svu tu skalameriju sa sebe pogledajte se, stanite naspram ogledala. Pogledajte dobro tu osobu i postavite joj pitanje:”Je li ovo vrijedno toga?”.

Doći će brzo vrijeme kada ćete baš takvi izaći pred svoj narod. Pred komsije, rođake. Pred ono dijete koje je ridalo zbog vaših postupaka. Pitajte sebe vrijedi li da vas posmatraju kao one koje ste štitili od uvreda i jaja. Vrijedi li da budete zaštitnici izdajnika i političkih pristitutki, da zbog uvrede ili bačenog jajeta zasipate narod i djecu suzavcem i šok bombama? Zar očekujete da vas posmatramo očima kao ranije?

“Kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom”! Razmislite prije nego dignete ruku na svoj narod. Znajte da cete morati medju njega prije ili kasnije . Ono dijete pamti suze i strah.

Šta da je vaše dijete? Šta da je vas brat prignječen koljenom zato što brani zakon i ideale u koje vjeruje. Batina ima dva kraja moje” kornjače.

“ Služiti i biti sluga su različite stvari. Čast je služiti narodu, pravdi i zakonu,biti sluga i slijepo slušati je sramota. Dići ruku na svoj narod ,na našu djecu je neoprostivo.

Znam neke među vama i čast mi je!

A neke sam i upoznao i motivisali su me da napišem ovo.
Zato vi drugi budite sigurni u jedno, a to je da vas posmatramo . I mi na koje ste se zaletjeli , a i ovi prvi koji časno obavljaju to zanimanje. I ne ne zaboravite , batina ima dva kraja.