Iako mala hercegovačka opština, Bileća je oduvijek bila mjesto otvorenog srca, gdje su ljudi različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti živjeli jedni pored drugih u uzajamnom poštovanju. Upravo taj duh zajedništva najbolje se ogleda u životu malobrojne povratničke zajednice, koja svojim prisustvom i danas čuva tragove mnogostrukog identiteta ovog grada.
Jedna od njih je Fatima Jaganjac. Njena kuća nalazi se u neposrednoj blizini Careve džamije, čije ključeve godinama ljubomorno čuva. Dok su joj godine dozvoljavale, za bajramske praznike palila je kandilje, a danas je tu da dočeka i isprati svakoga ko dođe da posjeti ovu bogomolju.-U Bileću sam se vratila 2001. godine. Kćerka i zet su me zvali da živim s njima u Bijeljini, ali ja sam odlučila da se vratim u svoj dom. Nije bilo lako, ali imam divne komšije. Ne treba mi puno, ali mi mnogo znači kada svrate da pitaju kako sam, pomognu oko bašte ili me potraže ako me ne vide dan-dva, priča nam nana Fata.
Posebno ističe porodicu Lero, koji su joj uvijek na usluzi.
–Godine se broje, pa sve manje mogu da, bar za Bajram, upalim kandilje. Zato su oni tu da urade sve što treba. Hvala im na pomoći i ljudskosti– dodaje ona.Njena priča simbol je mira, povjerenja i ljudskosti koji žive u Bileći. Upravo u njenom komšiluku nalazi se Careva, ili Obradovića džamija- mjesto koje već više od vijeka okuplja vjernike islamske vjeroispovijesti.
Izgrađena je 1895. godine, na temeljima manje džamije, za vrijeme austrougarske vlasti, uporedo sa hramom Svetog Save. Do 1992. godine bila je središte okupljanja vjernika, kada je porušena, a potom obnovljena 2012. godine uz pomoć i podršku komšija pravoslavne vjere.
–Obnovu su pomogli i pravoslavci, a moram pohvaliti i bilećku omladinu koja je više puta učestvovala u uređenju i čišćenju lokaliteta gdje se nalazi stara džamija Hasan-paše Predojevića. Ljudi koji žive u ovom naselju prihvatili su je kao svoju, kaže Sadet ef. Bilalić, glavni imam MIZ Bileće i Gacka.
U saradnji sa vladikom Grigorijem, izgrađeno je pristupno stepenište do džamije, a nakon otvaranja, vladika i muftija su zajedno prošetali do Parohijskog doma- događaj koji su mnogi upamtili kao simbol sloge i poštovanja.
–Žao mi je što je, najviše kroz medije, stvorena negativna slika o Bileći. Povratnička zajednica od oko dvadesetak Bošnjaka ovdje živi bez incidenata. Zbog svih nedaća u poslijeratnom periodu ljudi su mahom prodali ili zamijenili svoju imovinu, pa je i povratak manji. Ali nekolicina njih ipak dolazi da obiđe svoja imanja i bez obzira što ne žive ovdje, Bileću doživljavaju svojom. Jedan od primjera je upravo Fata Jaganjac, dodaje ef. Bilalić.
Na kraju poručuje svim Bilećanima, ma gdje bili, da pomognu u očuvanju svojih džamija i kulturno-istorijskog nasljeđa, jer su one dio priče o Bileći- gradu otvorenog srca.
Napišite svoj komentar!