Bileća: Povratnici u Đeče žive od stočarstva i prodaje mlijeka

Rifet i Muniba Ćatović prije osam godina vratili su se u bilećko selo Đeče na Planoj kod Bileće. Prema Rifetovim riječima, prvo se vratio njegov otac s još nekoliko povratnika 2000. godine, a on je ostavio deminerski posao i vratio se na svoju djedovinu.

Otkup mlijeka
- Ima nas nekoliko povratnika ovdje. Većinom se bavimo stočarstvom i poljoprivredom. Supruga i ja imamo mini farmu od desetak krava i mlijeko dajemo na otkup. Imamo i ovaca, za svoje potrebe, kokoši, mačku i dva psa, jer šta bi domaćinstvo na selu bez psa, a naši su rasni i dobri čuvari - priča nam Rifet.
Dodaje da u selu svi žive kao porodica i međusobno se pomažu.
- Selo Đeče bi trebalo biti primjer svima u BiH kako se komšije gledaju i ponašaju. Ja imam frezu, a moj komšija Srbin traktor. On meni pomogne da uradim za šta treba traktor, a ja njemu isfrezam. Baš danas sam mu pomagao da sadi krompir, a za dva-tri dana ćemo kod nas - objašnjava nam Rifet kakav je život u Đeču, do koga se stiže makadamskim putem, kada se skrene sa magistralnog puta Bileća - Berkovići.
Iako djeluje kao da je nakraj svijeta, stanovnici Đeča kažu da ih svaki dan posjećuje kombi mljekare "Pađeni", kome isporučuju mlijeko.
- Nama je jedini spas mljekara ''Pađeni'' i njen vlasnik Nešo Vukoje. On nam pomaže u svemu što se tiče stočarstva. Nudio je da mi pomogne da kupim krave, ali nije trebalo. Krenuo sam prvo s četiri krave, da bih sada imao deset. Sagradio sam i novu staju i novu kuću. Imam u planu da proširim stado, na nekih dvadesetak krava, jer vjerovatno će nam se pridružiti i sin i snaha, koji sada žive u Mostaru. Mislim da ćemo moći lijepo da živimo od toga - ističe Rifet.

Muniba kaže da život domaćice na selu nije nimalo lak, da uvijek ima nekog posla, ali ipak nađe vremena da popije kafu s komšinicama.
Zajedničke proslave
- Imam mašinu za mužu krava, koju smo kupili zahvaljujući mljekari, čime mi je posao oko stoke mnogo olakšan. Ima posla, ali, opet, stiže se. Imam ovdje jednu komšinicu Slavku s kojoj pijem kafu. Malo podalje je jedna starija komšinica Vinka, kod nje i njenog supruga često idemo i na sijelo ili oni dolaze kod nas. Takav je život ovdje, na selu. Ljudi se više druže i proslavljaju zajedno i Bajrame i Božiće i Uskrse i slave. Posjećujemo se i dobro nam je - kaže Muniba.

Desetero unučadi