Kreni se, zbaci taj okov davni, s pokretom svakim cilju si bliži. Ustani rode! Sam se pomozi, zarad slobode propast joj grozi.

Il’ n’jesmo mi više Srbi stari? Il’ nema u nas već duha čila? Ustani rode! Tako ti sreće, tako t’ slobode, stihovi su čuvenog političara i književnika sa Cetinja, vojvode Sima Popovića, koji su objavljeni u cetinjskom listu ,,Crnogorka“ 10. jula 1871. godine.

Čuveni vojvoda služio je Nikoli Prvom Petroviću Njegošu pune četiri decenije. Zastupao je Crnu Goru u različitim diplomatskim i političkim misijama, bio je prvi guverner Crnogorsko primorske oblasti, urednik ,,Glasa Crnogorca“ i autor brojnih srpsko-patriotskih pjesama.

Ustani rode

Dosta smo suza prolili veće!
Jauka našeg kuda ćeš više?
Pa kad ni nebo ni zemlja neće,
Gorke nam suze s lica da zbriše:
Nek suze stanu,
Jauk umuči,
Srca nek planu,
A top zahuči!

Il’ n’jesmo mi više Srbi stari?
Il’ nema u nas već duha čila?
Topuz i koplje, mišca, andžari,
Bojevi slavni i strašna sila,
Da l’ je to gatka?
Il’ zbilja prava?
Ta prošlost slatka,
Prošlost krvava!

I sinci takve prošlosti veljem
Zar mogu trpit’ lance na ruci?
Mogu uživat’ slasti, veselje,
I gledat’ braću u teškoj muci?
Zar ih ne goni,
Krvca u licu,
Da smaknu oni,
Slobode ubicu?

Narode slavni, rode kukavni,
Vr’jeme je krajnje, kreći se diži!
Kreni se, zbaci taj okov davni,
S pokretom svakim cilju si bliži.
Ustani rode!
Sam se pomozi,
Zarad slobode
Propast joj grozi!

Jest, rode bedni! Svakog se mani,
Gospodstvo, sile – sve su to laži,
Od vraga svakog sam se odbrani,
U svojoj mišci spasenje traži.
Vr’jeme te kreće,
Ustani rode!
Tako ti sreće,
Tako t’ slobode!