Boj na Kosovu (freska: Crkva Lazarica na Zvezdari, Beograd) -
Danas je narodni i crkveni praznik Vidovdan, čiji naziv potiče od svetog Vida, koji je, prema predanju, bio čudotvorac i iscjelitelj, naročito u liječenju očiju.

Od Kosovske bitke, na Vidovdan 1389, obilježava se i kao dan svetog velikomučenika cara Lazara i ostalih srpskih mučenika. Zbog toga se tog dana ne pjeva, ne igra i ne veseli. Predanje kaže da kukavica koja se oglasi u proljeće prestaje da kuka poslije Vidovdana.

Na polju Kosovu odigrala se na Vidovdan 1389. presudna bitka srpske i turske vojske, bitka koja je označila početak kraja nezavisne srpske države i otvorila vrata Turcima za dalji prodor u Evropu.

Oglas

Oskudni istorijski podaci ne otkrivaju tok bitke, čak ni pobjednika. Pretpostavlja se da je turski sultan Murat Prvi, koji je na Kosovo stigao sa sinovima Bajazitom (potonji sultan Bajazit Prvi) i Jakubom, predvodio 40.000 vojnika, a da je srpski knez Lazar Hrebeljanović sakupio 25.000 boraca.

Srpski kralj Bosne Tvrtko Prvi Kotromanić – koji je knezu Lazaru, suočenim sa islamskom najezdom poslije pada u vazalni položaj romejskog (vizantijskog) i bugarskog cara, pritekao u pomoć odredom pod komandom velikog vojvode Vlatka Vukovića – pisao je Trogiranima 1. avgusta 1389. o pobjedi nad Turcima. Slično pismo poslao je u Firencu, odakle mu je odgovoreno da već znaju za turski poraz.

Na pobjedu Srba posredno ukazuje i dnevnik s puta u Carigrad ruskog mitropolita Pimena, u kojem se pominju veliki neredi u Turskoj 12 dana poslije Kosovske bitke. U bici su poginula oba vladara – kneza Lazara Turci su zarobili i posjekli, a sultana Murata Prvog ubio je srpski ratnik Miloš Obilić, probivši se kroz tursku vojsku.

U svakom slučaju, nesporna je posljedica sudara hrišćanstva i islama i dviju u svemu različitih kultura – Srbija je, budući da nije imala tako velike rezerve kao Otomansko carstvo, ubrzo postala vazalna država. Sedam decenija kasnije, pokorena je i potom provela četiri vijeka u ropstvu.

Kosovskoj bici prethodio je poraz Srba na Marici 1371, kad su poginuli gospodari srpske države Makedonije, kralj Vukašin Mrnjavčević i njegov brat despot Jovan Uglješa. Turci su potom dvaput upadali u zemlje kneza Lazara, ali su potučeni 1381. kod Paraćina i 1386. kod Pločnika, a osjetne gubitke nanio im je i vojvoda Vuković 1388. kod Bileće.

Kosovska bitka postala je predmet legende, najprije kod bugarskog pisca Konstantina Filozofa u “Životu despota Stefana Lazarevića“, zatim kod dubrovačkog istoričara Mavra Orbinija u djelu “Il Regno degli Slavi“ (Carstvo Slovena), a najviše u ciklusu veličanstvenih srpskih narodnih pjesama.