Dodik: Pusta srpska ognjišta živjeće dok žive u našem pamćenju, zaborav ne smije biti izgovor

- Ta tišina, pustoš i spaljena srpska sela bole nesmanjenom žestinom. U Bradini i okolnim selima, Konjicu i dolinom Neretve zločinci su izvršili etničko čišćenje. Pripadnici muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija zatrli su srpsko ime. Danas samo ledeni mermerni spomenik i obnovljeni hram prkosno svjedoče da su Srbi živjeli na tom prostoru - rekao je Dodik Srni povodom 30 godina od uništenja i spaljivanja srpskog sela Bradina kod Konjica i okolnih sela, kada je na najbrutalniji način ubijeno 48 srpskih civila, veliki broj protjeran i odveden u logore, a Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena.

On je dodao da je sav njihov grijeh bio to što su Srbi, zbog čega su mučki, svirepo i brutalno ubijani, upitavši šta je i kome su krivi nedužno dijete, žena, starica, starac koji su bili na kućnom pragu i naivno vjerovali svojim komšijama muslimanima i Hrvatima!?

S toga, ukazao je srpski član Predsjedništva BiH, ma gdje bili Srbi trebaju i moraju svaki dan, na svakom mjestu da spominju, svjedoče i čuvaju sjećanje na svoje nevino stradale pretke.

- Ne postoji ništa na ovom svijetu što bi opravdalo naš zaborav, naše sjećanje i podsjećanje. To je naša sveta dužnost radi sadašnjosti i budućnosti, radi naših predaka, a posebno potomaka. Moramo da govorimo o našoj stradalničkoj istoriji, jer ćemo mi biti krivi ako ovi tragični događaji odu u zaborav. To ne smijemo dozvoliti jer smo već danas svjedoci prekrajanja istorije, gdje se samo Srbi optužuju za zločin. Za njih danas nema pravde - poručio je Dodik.

On je rekao da zaborav ne smije i ne može biti izgovor, te naglasio da će pusta srpska ognjišta u dolini Neretve i na svakom pedlju srpske zemlje živjeti sve dok žive u našim srcima i našem pamćenju.

Bradina, koja je prije sukoba bilo naseljena većinski srpskim stanovništvom, napadnuta je 25. maja 1992. godine. Na ovo nebranjeno naselje napale su muslimansko-hrvatske formacije.

Na najbrutalnije načine ubijeno je 48 srpskih civila. Preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova imovina opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni. Pored crkve, na mjestu gdje je sada spomen-obilježje, bila je masovna grobnica.

U logorima Musale i Čelebići umorena su još 22 stanovnika Bradine.

Pred Haškim tribunalom za zločine nad srpskim stanovništvom na području Konjica osuđeni su Esad Landžo, Zdravko Mucić i Hazim Delić.

Preživjeli raseljeni Srbi iz Bradine svake godine u maju dolaze iz svih dijelova Republike Srpske i Srbije, a nerijetko i prekookeanskih zemalja, u obnovljenu crkvu da bi odali počast stradalima i podsjetili na zločine koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane, HVO-a, policije i muslimanskih paravojnih formacija.