Trebinjac Milo Vidaković uzgojio je u svome selu Baljivac neobično teške krompire pa je ovgodišnji rod bio trostruko veći.


“Dešavale su se rodne i sušne godine, pa pamtimo vrijeme i kada bi nam suša desetkovala dobar dio roda, ali i rodne godine. Ovogodišnji rod je zaista bio nezapamćen jer je u jednoj dolini, gdje sadim krompir, pod svakom cimom bio barem jedan težak preko kilogram, a bilo je i do dva kilograma u jednom krompiru”, kaže Milo za “Nezavisne”, koji je i poznati proizvođač meda.




Kada smo ga ugledali s krompirom na trebinjskoj pijaci, najprije smo pomislili da slaže vekne hljeba umjesto krompira, a oko njega se narod okupljao u nevjerici, podižući krompir i čudeći se.


Milo ih je uredno slagao i vagao, pa je za tri krompira vaga pokazala pet kilograma, a za sedam komada cijelih deset kilograma – i tako redom.


Kaže da krompir nije ničim posebno tretirao, osim što je u poljoprivrednoj apoteci kupio novu sjemensku sortu, takozvanu agriju. Ispostavilo se da joj godi hercegovačka crnica, ali joj je, dodaje Milo, i kiša pala baš onda kada je trebalo, jer u njegovom selu niti ima izvora vode, niti bilo kakvog drugog sistema za navodnjavanje.

“Rijetke su ovakve godine u mome selu, ali i inače u Hercegovini, pa su i prinosi na njivama, ali i med u pčelinjacima, bili rekordni, što se, po kazivanju starih ljudi koji više pamte, dešava jednom u nekolike decenije”, rekao nam je Milo.


Kaže da je jedna zasađena dolina ove godine “dala berićeta” za tri naredne, te da je kiša koja je pala u pravo vrijeme barem uduplala rod.


“Sudeći po mome pamćenju, ali i po pamćenju onih starijih, dabogda da se ovakva godina ponovi za pedeset godina”, reče nam na kraju Milo, ali i dodade da je on zadovoljan i “običnim godinama”, od kojih nijedna neće u potpunosti izdati kod vrijednog domaćina.


Izvor: Nezavisne novine