Okupljeni iz različitih krajeva svijeta, nekadašnji srednjoškolci Trebinja obilježili su četiri decenije od završetka školovanja uz zagrljaje, emocije, uspomene i veče koje se pamti.
Više od osamdeset nekadašnjih učenika medicinske, ekonomske, prevodilačke, informatičke, građevinske, elektrotehničke i mašinske škole okupilo se u subotu, 5. jula, kako bi obilježili četiri decenije od mature i prisjetili se školskih dana, mladalačkih snova i trajnih prijateljstava.
Mjesto susreta bila je Hercegovačka Gračanica, gdje su ih dočekali zagrljaji, suze radosnice, smijeh i nezaobilazna prozivka baš kao nekad. Uz „školski čas u prirodi“ i zajedničko fotografisanje, ovaj emotivni trenutak oživio je duh osamdesetih, kada su u Trebinju stasavale generacije koje će kasnije iznjedriti brojne ljekare, inženjere, profesore, ekonomiste i doktore nauka.
Ova generacija koja je srednju školu učila od 1981 do 1985, rasuta je širom svijeta iz Srbije, Crne Gore, Italije, Njemačke, Danske, Švedske, Kanade i Amerike – ali se s posebnom emocijom vraća svom gradu i srednjoškolskim uspomenama.
Veče su nastavili u jednom poznatom trebinjskom restoranu, uz večeru, muziku i sjećanja na školske zgode i nezgode. Pričalo se o školovanju osamdesetih, reformama u obrazovanju, danima kada se literatura teško nalazila, ali se učilo s velikom posvećenošću.
„U to vrijeme nije bilo savremene literature kao danas – snalazili smo se, tražili knjige, učili iz svega što smo mogli pronaći. Profesori su se poštovali i uvijek su bili spremni da posvete svoje vrijeme našim pitanjima i problemima", kaže za portal Trebinje Danas Radmila Jokšić.
Radmila Jokšić, koja je završila medicinsku školu, kaže da su ti temelji znanja i poštovanja prema profesiji bili ključni za sve ono što su kasnije postigli u životu. Iskoristila je priliku i da uputi snažnu poruku mladima.
„Danas bih mladima poručila: učite, gradite svoje znanje i samopouzdanje. Iskoristite svaku priliku za upoznavanje različitih karijera, ljudi, drugih kultura – to su prave vrijednosti. Iskoristila bih priliku da se zahvalim svojim profesorima koji su uložili ogroman trud da nam prenesu ne samo znanje, već i osnovne ljudske vrijednosti, kako bismo jednog dana mogli odgovorno da obavljamo svoj posao.“
Iako su ih godine i putevi razdvojili, ova generacija pokazuje da pravi odnosi, zajedničke uspomene i osjećaj pripadnosti ne blijede. A Trebinje, uvijek srdačno i gostoljubivo, ostaje sigurna luka u koju se s radošću vraćaju.
Napišite svoj komentar!