U ambijentu gdje prošlost susreće sadašnjost, Muzej Hercegovine već tri godine organizuje radionice veza, čiji je cilj očuvanje tradicionalnog ručnog rada – zanata koji je vjekovima ukrašavao domove širom Balkana.
Radionice su nastale kao odgovor na interesovanje žena nakon izložbe veza i zlatoveza iz fundusa Muzeja, koju je pripremila kustoskinja-etnološkinja Božana Đuzelović. Prikaz bogatstva motiva i tehnika, sačuvanih u zbirci Muzeja, bio je povod da se tradicija ne ostavi samo iza stakla vitrina, već da se vrati u svakodnevicu, priča za portal Trebinje Danas- Ivana Grujić direktorka Muzeja Hercegovine.
„Osnovni cilj i ideja zbog koje smo započeli radionice veza je očuvanje starog zanata, koji se njeguje ne samo u Hercegovini, već i različitim krajevima na Balkanu. Karakteristika hercegovačkog veza su takozvane ošmice, a naš cilj je da kroz stalnu postavku, gdje mogu da se vide predmeti koji su tako rađeni i ukrašavani, nove generacije upoznaju način izrade, savladaju tehniku i koriste je u stvaranju svojih odjevnih ili ukrasnih predmeta, koji će tako nastaviti svoj život u nečijim domovima“, objašnjava Grujić.
Radionice se održavaju svakog petka od 19 časova i otvorene su za sve uzraste. Iako su radionice prvobitno pokrenute u saradnji sa Udruženjem žena "Vasila", koje i danas prenose znanje mlađim generacijama, među polaznicima su i predškolci, osnovci, djevojke, žene – svi koji žele da nauče ovu posebnu vještinu.
„Do sada je kroz radionice prošlo više od stotinu polaznika. Neki savladaju osnovne tehnike i nastavljaju sami, dok su drugi postali redovni učesnici koji iz sedmice u sedmicu usavršavaju svoj rad i istovremeno čuvaju djelić kulturnog identiteta svog kraja“, navodi direktorka Muzeja Hercegovine.
Jedna od polaznica radionice ističe da joj vez nije samo hobi, već i način da se poveže sa korijenima svoje porodice.
„Vez sam oduvijek gledala kod bake, ali nikada nisam naučila. Ove radionice su mi pružile priliku da osjetim ono što su naše majke i bake radile s ljubavlju i pažnjom. Svaki novi motiv koji naučim za mene je mali povratak u prošlost i osjećaj ponosa što mogu sačuvati dio te ljepote.“
Muzej je ovim aktivnostima pokazao kako kulturna baština može biti živa i savremena, ako joj se pristupi s ljubavlju i posvećenošću. Hercegovčki vez, sa svojim prepoznatljivim „ošmicama“, tako ne ostaje samo sjećanje, već postaje nit koja povezuje generacije.
Napišite svoj komentar!