U holu Srednjoškolskog centra „Golub Kureš“ danas je održano druženje bivših i sadašnjih učenika i profesora pod nazivom „Gimnaziji u čast“. Okupili su se kako bi zajedno obilježili osam decenija postojanja škole, slaveći prijateljstva, znanje i uspomene koje su se gradile i rasle zajedno sa njom.
Bila je ovo prilika da se čuju priče i anegdote koje se godinama prepričavaju, ožive uspomene na školske dane, te da mlade generacije gimnazijalaca, iz prve ruke, čuju kako je škola funkcionisala nekada.Profesor hemije i nekadašnji direktor ove ustanove, Ognjen Ljubomirac, kaže da su generacije profesora strpljivo prenosile znanje, ali i vaspitavale učenike, učeći ih pravim vrijednostima, odgovornosti i zajedništvu.
„U predratnom periodu stanje u školi je bilo zadivljujuće. Imali smo strukovnu nastavu, ekonomsku i mašinsku struku. Bili smo najopremljenija škola u mostarskoj regiji, a 1986. godine otvorili smo matematičku struku. Imali smo savremene kabinete i fono laboratorije . O kvalitetu i nastavi neću ni da govorim . Onda su nam nametnuli rat. Profesori su otišli po jedinicama, a zatim smo 1992. godine dobili odobrenje da otvorimo Gimnaziju. Upisali smo dva prva razreda i od učenika otvorili jedno odjeljenje drugog razreda. Za vrijeme rata kolone izbjeglica su došle u Bileću, a u našu školu 184 učenika. Trebalo je sve to uklopiti i u skučenom prostoru organizovati nastavu , a nijedno odjeljenje nije bilo ispod 37-38 učenika. Tada je bilo ukupno 640 učenika. Najveća bojazan, kao rukovodilac koju sam imao, bila je kako uklopiti djecu koja su do juče imali sve, a danas nemaju ništa. Za vrijeme rata svi nastavnici su vraćeni sa ratišta u školu da rade. Kasnije su se stvarali sve bolji i povoljniji uslovi, da bi danas škola izgledala ovako. Učenicima bih poručio da uče, da čitaju i da se uvijek trude, u svemu što rade, da budu među najboljima, jer se samo ti pamte“ , rekao je profesor Ljubomirac.
Prema riječima Nikole Tomanovića, direktora Srednjoškolskog centra „Golub Kureš“, bilećka Gimnazija nikada nije bila samo zgrada, već mjesto gdje su se rađale ideje, oblikovali karakteri i gdje su se učile ne samo lekcije iz knjiga, već i one najvažnije – lekcije o životu, odgovornosti, ljubavi i prijateljstvu.„Osam decenija postojanja jedne škole nije samo broj. To je priča o generacijama koje su ovdje učile, radile, odrastale i stvarale temelj za svoj život. To je priča o mladosti, znanju, trudu i uspomenama koje ne blijede. Bilećka gimnazija nikada nije bila samo zgrada, hodnici i učionice. Ona je bila i ostala mjesto gdje su se rađale ideje i gdje su se učile, ne samo lekcije iz knjiga, već i one najvažnije lekcije o životu. Kroz klupe ove škole prošle su generacije učenika koje su danas ljekari, profesori, inženjeri, umjetnici, vrijedni ljudi koji su svojim radom ostavili trag ne samo u Bileći, nego i mnogo šire. Gdje god da ih je život odveo nosili su sa sobom i dio ove škole. Posebnu zahvalnost dugujem našim profesorima, nekadašnjim i sadašnjim. Oni su bili i ostali stub ove škole. Njihovo znanje, strpljenje i posvećenost utkani su u živote hiljada učenika. Nisu bili samo predavači, već i uzori i vodiči kroz najvažnije godine odrastanja. Naši učenici su najljepša slika i najbolja potvrda vrijednosti ove škole. Današnji susret je susret emocija, uspomena, generacija i potvrda da gimnazija ne živi samo u svojim zidovima, nego u ljudima koji su kroz nju prošli. Ovo okupljanje nas podsjeća na sve ono što smo bili, ali nas obavezuje da čuvamo tradiciju i gradimo budućnost“, istakao je Tomanović.
Milica Dunđerović, učenica trećeg razreda Gimnazije, za Radio Bileću kaže da ju je današnje druženje dodatno motivisalo, te da je uživala slušajući o istorijskom razvoju škole, kao i u pričama bivših učenika i profesora.Ovo je bila lijepa manifestacija. Mnogo mi se dopala i drago mi je što sam uzela učešće u njoj. Lijepo je čuti stare profesore i učenike i njihova iskustava vezana za našu školu, kako je sve izgledalo na samim počecima Gimnazije. Ove priče su mene, a vjerujem i druge učenike, dodatno motivisale da uložimo još više rada, truda i zalaganja u naše obrazovanje“, rekla je Milica.
Nekadašnji gimnazijalci, Ljiljana Skočajić i Šćepan Aleksić, sa prisutnima su podijelili svoje priče i uspomene na Gimnaziju, a učenici su imali priliku da postavljaju pitanja profesorima u penziji. Ovo je bila prilika da se prisjete i onih koji nisu više među živima, a koji su ostavili neizbrisiv trag u bilećkoj GimnazijiObilježavanje osam decenija postojanja potvrdilo je da Gimnazija ostaje jedan od najvažnijih stubova obrazovanja i zajedništva u Bileći.
Napišite svoj komentar!