Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave Ivanjdan, rođenje Svetog Jovana Preteče. Njegovo ime se, između ostalog, vezuje za krštenje Isusa Hrista na rijeci Jordanu i sve događaje koji su tog dana označili početak Novog zaveta i propovjedi hrišćanske vjere.
Ivanjdan je hrišćanski praznik kojim se obilježava rođenje Svetog Jovana Krstitelja.
Nijedan svetitelj nema toliko praznika u toku godine – obilježavaju se rođenje, Usjekovanje, Sabor, kao i tri obretenja Svetog Jovana, čije se ime vezuje za krštenje Isusa Hrista na rijeci Jordanu i događaje koji su označili početak Novog zavjeta i propovijedanja hrišćanske vjere.
Srbi ga posebno poštuju i kao zaštitnika kumstva i pobratimstva.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče još iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavilo Sunce u vrijeme ljetne dugodnevice, kada iskazuje najveću snagu, kao i početak žetve.
„Djevojački praznik“
Ivanjdan je u narodu poznat i kao „djevojački praznik“ zbog brojnih običaja i rituala posvećenih djevojkama i ženama.
Vijenci od ivanjskog cvijeća, pjesma djevojaka i kićenje kuće radi zdravlja ukućana samo su neki od običaja koji prate ovaj praznik.
Ponegdje je običaj da se kroz vijence ispletene od jovanove trave na Ivanjdan provlače žene koje nemaju djecu, a žele potomstvo.
U pojedinim krajevima Srbije postoji vjerovanje da neudate djevojke na Ivanjdan treba da u saksiju posiju malo žita, koje će pogledati 12. jula, na Petrovdan. Ukoliko klice budu u obliku prstenova, vjeruje se da će se do jeseni udati.
Takođe, rasprostranjeno je vjerovanje da se na ovaj dan može sanjati lik budućeg supruga. Prema narodnom običaju, posljednji zalogaj doručka treba sačuvati do večeri, a zatim ga, zajedno sa ogledalcem i komadićem ivera, staviti ispod jastuka kako bi se u snu pojavio lik suđenika.
Branje ljekovitog bilja i pletenje vijenaca
Posebno mjesto među ivanjdanskim običajima ima branje ljekovitog bilja i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća, koje je tradicionalno praćeno pjesmom djevojaka.
U predvečerje praznika, u mnogim slovenskim krajevima palile su se ivanjske vatre (kresovi) na brdima, oko kojih se igralo i pjevalo.
Prema narodnom običajnom kalendaru, tri dana prije i tri dana poslije Ivanjdana ne ulazi se u vinograd.
Vjeruje se da tih sedam dana vinograd najviše napreduje jer ga čuva Sveti Jovan. Ivanjdan uvijek pada u vrijeme Petrovskog posta, pa se tog dana posti.
Napišite svoj komentar!