Zovem se Branislav Mandić, Bane, i liječio sam se prije 10 godina od leukemije kada sam imao 14. Sada sam volonter u NURDOR-u, jer dok sam se liječio, nisam poznavao nikoga ko se izliječio. To je bilo jako strašno – ovako je Bane iz Novog Sada iskreno pričao učenicima OŠ “Kizur Ištvan” u Subotici o svojoj bolesti i ličnom paklu.


Bane je osnovcima, zajedno sa predstavnicima NURDOR-a, i majkom izliječene djevojčice iz Novog Sada, ispričao svoje suočavanje sa leukemijom i zašto je važno biti dobar drug bolesnom drugu, kako i glasi naziv edukativnog časa koje je organizovalo Udruženje “Roditelji Subotice” na čelu sa Natašom Kustudić Nikoletić.

– Izlječenje je moguće i djeca treba da znaju da na kraju tunela postoji svjetlo. Liječio sam se dvije godine i sve je prošlo kako treba uz mnogo uspona i padova, ali najveći problem je bila izolacija – rekao je Bane, student veterine, kome je trebalo pet godina da počne da govori o svojoj borbi, jer je to u Srbiji i dalje tabu tema.

“Sad se smijemo svemu što smo prošli”

Kada se razbolio, rekao je djeci ovaj mladić, sreo je u bolnici djevojčicu koja nije imala kosu.

– Nije imala kosu i bila je jako blijeda. Upoznali smo se, ona je divna djevojka i sada smo drugari, oboje smo se izliječili i smijemo se situacijama kroz koje smo prošli. Važno je da znate da se maligna oboljenja mogu izliječiti – rekao je Bane.

Razgovor sa djecom praćen je crtanim filmom o dječaku u kome se pojavio zmaj, koji ga iznutra napada.

– Podrška porodice, prijatelja i nastavnika je od neprocjenjive važnosti. Dok sam se liječio, profesori su mi izašli u susret i u bolnici sam pohađao dvije školske godine. Mnogo sam im zahvalan na tome. Bolesnoj djeci je potrebno da budu u toku dešavanja, da su sa drugarima, a mene su moji posjećivali. Nisu ni znali od čega se liječim, ali njihova podrška mi je bila najdraža. Ne treba da vam bude žao djece koja se liječe, već ih prihvatite takve kakvi su. To što su malo fizički drugačiji nema veze. Svi smo malo drugačiji – poručuje Bane, piše Blic.

Neda Piljić iz Novog Sada, majka je djevojčice koja se izliječila od raka i koja je danas zdravo dijete.

– Moja djevojčica je rođena sa malignitetom. Dovoljno je reći da je život bio jedan prije dijagnoze, i drugi poslije. Iako svi misle, život poslije dijagnoze nije tako tužan. Tokom liječenja, roditelji i djeca se osnaže. Postala sam aktivni volonter NURDOR-a i podrška sam roditeljima koji prolaze kroz borbu koju sam prošla sa kćerkom. Kada se moje dijete liječilo, nisam imala podršku koliko mi sada pokušavamo da je pružimo – kaže Neda Piljić.

Nedina poruka djeci u Subotici glasi da se uvijek nađu uz drugare koji vode bitku sa malignitetom.

– Period liječenja nije nimalo lak i budite uz njih. Kada se dijete razboli ne trpi samo porodica, već i šira porodica i prijatelji. Svi osjete bol. Zato treba da mijenjamo stvari, prije svega sistem – rekla je Neda.

Podjetila je da nekada na odjeljenju za liječenje djece od malignih bolesti nisu bile dozvoljene posjete, niti je drugi roditelj mogao da dolazi i bude uz dijete. To je izmijenjeno, a veliku podršku roditelji i djeca dobijaju u NURDOR-ovim roditeljskim kućama.

– U Srbiji godišnje od raka oboli oko 350 djece. Zato je važno širiti svijest o tome na koji način možemo pomoći. Uspjeli smo da promijenimo sistemsko rješenje bolovanja i da roditelji dobiju pravo na bolovanje, dok traje liječenje uz 100 odsto zarade. Za roditelje je veliki šok suočavanje sa dijagnozom. Mi u NURDOR–u ne liječimo, ali pružamo psihosocijalnu podršku, edukaciju roditelja, djece i medicnskog osoblja i postoji još mnogo načina kojima može da da doprinos – kaže Teodora Todorović iz NURDOR-a.

“Kako pobijediti, a ne šta ako ne pobijedim!”

Branislav Mandić rekao je subotičkim đacima da za vrijeme liječenja nije mislio da neće pobijediti, već je uvijek mislio kako da se izvuče iz svega.

– Djeco, to što je vam je Bane rekao, važna je poruka za cijeli život. Nemojte nikada misliti “šta ako ne uspijem”, već kako i na koji način da uspijem. To je jako važan stav u životu. A bolesti su samo jedan od mogućih problema, jer je čitav život satkan od njih. Lično sam prošao kroz takvu bolest i danas to prolazim kao roditelj što je mnogo teže, ali je poenta da o svemu treba da pričamo – poručio je djeci Dejan Anđelković, direktor OŠ “Kizur Ištvan” u Subotici.

Izvor Srpska info