Izraelski novinar Ariel Bulštajn objavio je afirmativan putopis o Republici Srpskoj, opisujući je kao neotkrivenu evropsku oazu i odličnu alternativu masovnom turizmu.
Navodi da je riječ o prostoru izuzetne raznolikosti: od rijeka između planina, prašuma i istorijskih gradića, do manastira, mjesta kulturne baštine, staza u prirodi, skijališta, banja i bogate balkanske kuhinje.
Posebno ističe činjenicu da Republika Srpska još nije preplavljena turistima.
"Upravo činjenica da još uvijek nije preplavljena turistima daje joj čar koju je teško naći u poznatijim evropskim destinacijama", piše Bulštajn.
Ovdje pravite sopstvena otkrića
Izraelski novinar posebno opisuje prirodne ljepote Republike Srpske.
"Ovo je regija u kojoj se Dinarske planine spuštaju u riječne doline, a voda prati putnika na gotovo svakoj ruti", navodi on.
Kako ističe, Drina, Vrbas, Tara i Una stvaraju kanjone, vodopade, jezera i šume, nudeći brojne mogućnosti onima koji traže odmor u prirodi, a ne samo obilazak gradova.
Posebno mjesto u njegovom tekstu zauzima rafting.
"Rijeke Republike Srpske su raj za ljubitelje raftinga, ali i odlična prilika za one koji još nisu probali ovo vodeno uživanje da ga iskuse po prvi put", piše Bulštajn.
Govoreći o turističkom potencijalu Republike Srpske, on naglašava da je riječ o destinaciji koja nije "unaprijed pripremljena" za turiste.
"Ovdje nema masovnog turizma poput onog u Parizu, Rimu ili Pragu, i ponekad je upravo to razlog za dolazak", navodi izraelski novinar i dodaje:
"Možete se voziti planinskim putem, zastati pored rijeke, svratiti u malo selo, sjesti u lokalni kafić ili otkriti manastir koji se nalazi daleko od uobičajenih turističkih ruta. Osjećaj je kao da pravite sopstvena otkrića."
Srbi i Jevreji su braća
Posebno poglavlje posvećeno je odnosu koji je Bulštajn tokom putovanja, kako navodi, osjetio prema Izraelu i Izraelcima.
"Tokom svog putovanja više puta sam naišao na simpatije prema Izraelu i radoznalost prema Izraelcima", piše on.
Navodi da je ta atmosfera posebno došla do izražaja u razgovorima sa lokalnim stanovništvom, te da je u nekim slučajevima dobio i direktne izraze naklonosti prema Izraelu i jevrejskom narodu.
Posebno izdvaja riječi vodiča za rafting kojeg je upoznao na Vrbasu:
"Srbi i Jevreji su braća, i mi se divimo državi Izrael."
Bulštajn nakon te izjave dodaje:
"Priznaćete da nema boljeg začina od ovog da upotpuni balkanski specijalitet zvani Republika Srpska."
Gdje djeluje kao da je vrijeme stalo
Jedan od vrhunaca putovanja za Bulštajna bila je posjeta Nacionalnom parku Sutjeska.
Opisuje ga kao jedno od najimpresivnijih prirodnih područja u Bosni i Hercegovini, koje se prostire na više od 17.000 hektara i obuhvata visoke planine, šume, pašnjake i planinska jezera.
Posebno izdvaja Maglić, koji sa 2.386 metara nadmorske visine predstavlja najviši vrh u Bosni i Hercegovini.
Ali, kako piše, "kruna Sutjeske" je Perućica, jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Evropi.
"Stabla stara stotinama godina, strme padine, gusta vegetacija i potoci stvaraju gotovo nestvaran osjećaj", piše Bulštajn.
Perućicu opisuje kao jedno od mjesta "gdje djeluje kao da je vrijeme stalo".
U tekstu izdvaja i Zelengorska jezera, poznata kao "gorske oči", opisujući ih kao čista glacijalna jezera okružena vrhovima i zelenim prostranstvima.
Višegrad – spoj pejzaža, književnosti i istorije
Bulštajn Višegrad opisuje kao „skoro savršen spoj pejzaža, književnosti i istorije“.
Posebno izdvaja čuveni most sa 11 lukova iz 16. vijeka, koji je projektovao osmanski arhitekta Mimar Sinan i koji je uvršten na UNESKO-vu listu svjetske baštine.
Piše i o Andrićgradu, kulturnom i turističkom kompleksu izgrađenom na inicijativu reditelja Emira Kusturice, inspirisanom djelom Ive Andrića.
"Mjesto pruža posjetiocu potpuno drugačije iskustvo od tradicionalnog muzeja: istorija ovdje postaje prostor kojim možete šetati, u njemu sjediti i doživjeti ga", navodi Bulštajn.
Banjaluka – grad koji nije turistička zamka
Banjaluku opisuje kao najveći urbani centar i de fakto prestonicu Republike Srpske.
Grad na Vrbasu, kako navodi, nudi mješavinu gradskih ulica, parkova, kafića, restorana i istorijskih lokaliteta.
"Može poslužiti kao udobna baza za izlete na sjeveru i u centru regije, a istovremeno pružiti putniku doživljaj balkanskog grada koji se ne čini kao turistička zamka", piše izraelski novinar.
U tekstu posebno izdvaja Fudbalski klub Borac i atmosferu koja u Banjaluci vlada oko kluba.
Navodi da je Borac šampion Bosne i Hercegovine u sezoni 2025/26. i ponos mnogih stanovnika grada.
"Tu ljubav nećete promašiti čak i ako ne odete na stadion, jer je Banjaluka puna grafita i murala koji sa svih strana veličaju Borac", piše Bulštajn.
Posebno mjesto u njegovom tekstu ima i tvrđava Kastel, čiji korijeni, kako navodi, sežu u rimsko doba.
Trebinje – mediteranski uticaj
Na kraju putovanja Bulštajn stiže u Trebinje, grad u kojem se, kako piše, jasno osjeća mediteranski uticaj.
Trebinje se nalazi u podnožju Leotara, u blizini Dubrovnika, Kotora i Mostara, a odlikuju ga blaga klima i veliki broj sunčanih dana.
"Stara platana, istorijske građevine, kafići, lokalna pijaca i rijeka Trebišnjica stvaraju opuštenu atmosferu koja na nekim mjestima podsjeća na jadransku obalu", piše Bulštajn.
Izdvaja i kompleks Hercegovačka Gračanica na brdu Crkvina, odakle se pruža pogled na Trebinje i okolinu.
"Vedrog dana možete razumjeti koliko je grad blizak mediteranskom svijetu", navodi on, dodajući da vinogradi koji okružuju ovo područje dodatno upotpunjuju doživljaj.
Kroz cijeli putopis provlači se ista ocjena Republika Srpska nudi raznovrsnost, prirodne ljepote i autentičan doživljaj, a njena velika prednost je upravo to što je turisti još nisu preplavili.
Napišite svoj komentar!