Sjećanje na ratne i poratne godine i drugove koji su braneći svoju pradjedovinu od tuđinske čizme živote zauvijek ostavili na bojištu i sada koračaju u nebeskom stroju, ovjekovječeno je među koricama književnog prvenca “Priče iz ratomira” Ratomira Mijanovića.


Knjiga koja sa 22 priče, zasnovane na istinitim događajima, svjedoči o minulom vremenu i ljudima, predstavljena je u Banjaluci u četvrtak uveče, simbolično na Dan pobjede nad fašizmom, a promociju su organizovali Književna zajednica “Jovan Dučić” Trebinje i Udruženje Hercegovaca u Banjaluci. Mijanović je obraćanje počeo stihovima Đorđa Balaševića.


– Dobra noć, Banjaluko, ne dolazim, samo prolazim, nismo se vidjeli dugo, da li to bješe čast, šinjel maslinast – sa sjetom na licu govorio je Mijanović, dugogodišnji novinar Radio Trebinja i dopisnik “Glasa Srpske”, naglasivši da je u gradu na Vrbasu posljednji put bio prije nepune tri decenije. Ispričao je da ga je minula želja da obiđe sva mjesta na kojima je nekada bio, pa je sa prijateljem otišao i do nekadašnje kasarne u Boriku, gdje je danas studentski kampus. Tek stasao mladić, ratnih 90-ih godina, Mijanović je navijački dres Crvene zvezde zamijenio vojničkom uniformom. Bodreći omiljeni klub na putu do evropskog trona nije ni slutio da će koji mjesec kasnije biti u rovu.


– Posebne emocije me vežu za Banjaluku jer ovdje sam prije 28 godina služio vojsku i zaglavio sedam dana vojnog zatvora jer sam pobjegao na utakmicu Crvena zvezda – Dinamo u Zagreb. Po povratku, uhapsila me je vojna policija – sa osmijehom priča Rato, kako ga odmila zovu prijatelji i kolege novinari. Ljubav prema svome narodu ne krije, a knjigu je, kaže, posvetio palim junacima iz njegove Hercegovine.


– Prvog dana rata poginuo je moj drug Željko, rođen istoga dana kad i ja. Posljednjeg dana rata život je na prevoju Žegulja izgubio moj drug Nikola iz Bilećke brigade. Kad god sam u prilici, obiđem Nikolin grob i ispričam mu novosti. Znam da bih trebao otići češće. Njegovoj majci sam poklonio dvije knjige, kada je pročitala, prislonila ih je na grudi i kazala: “Moj Nikola živi kroz ovu knjigu.” E, to je meni najveća nagrada za sve što radim – kazao je Mijanović. Vrata sjećanja na ratne godine, kaže, otvorio je vodeći se čuvenom rečenicom književnika Branka Ćopića.


– Čekao sam da priču o ratu ispričaju prvo oni koji barut nisu ni omirisali, komordžije, kazandžije, kuvari, da se slegne vrijeme, jer je ono najbolje rešeto, a onda sam otvorio vrata sjećanja – kaže Mijanović i dodaje da je u pripremi i druga knjiga, u kojoj će neke priče dobiti epilog.


Na promociji njegove knjige, koja je već doživjela drugo izdanje, govorio je i jedan od aktera, Miodrag Ljumo Hrnjez, komandir iz priče “Ljumo”.


– Bio je tek punoljetan kada je došao u našu jedinicu, na prvu liniju fronta. Imao sam tu čast da priče pročitam još u rukopisu, a kasnije i da učestvujem na promocijama i sa velikom radošću govorim o knjizi. Ratina knjiga je dvorac sagrađen od 22 predivne prostorije – istakao je Hrnjez.


Između priča i riječi govornika samo poneki uzdah čuo se u prostoriji, a na licima prisutnih zaiskrila pokoja suza. Okupljeni u Svetosavskom klubu imali su priliku da čuju i dvije radio drame snimljene na osnovu priča “Partija bilijara” i “Dječak sa kote 243”, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Veče su upotpunili članovi Udruženja Hercegovaca koji su djelić tradicije toga kraja dočarali guslama i rodoljubivim pjesmama.


Britko pero “Glasa”


O Ratomiru Mijanoviću, novinaru, na promociji je govorio dugogodišnji urednik u “Glasu Srpske” Darko Grabovac, koji je istakao da već dvije decenije sarađuje sa Mijanovićem.


– Rato je odgovoran i vrijedan, britko pero koje zna i umije sa riječima. Njegova knjiga napisana je srcem i dušom i siguran sam da niko neće ostati ravnodušan dok je bude čitao – rekao je Grabovac.


Izvor Radio Trebinje