Ima nekih trenutaka, koji vječnost traju. Ima nekih koncerata koji se pamte, ostaju vječno u sjećanju i izvođača i gledalaca.


Jedan takav, spontan, gotovo bez dogovora, priredili su sinoć u Domu penzionera članovi Guslarskog društva vojvoda „Nedjeljko Vidaković“ iz Trebinja, za korisnike ove ustanove. Red pjesama, red poezije, šale, istorijskih podsjećanja, koncert je, na radost publike, bio pun pogodak.
Posebno emotivan je bio kraj kada su se guslarima, potpuno spontano pridružili penzioneri smješteni u Domu i sa njima zapjevali. Bilo je i suza. Suza radosnica.
„Meni je, vjerujte, puno srce. Malo je reći da sam iznenađen. U mladosti sam pjevao, volio gusle, ali ovo mi je uljepšalo dane. Sve je lijepo posloženo, pa evo vidite i mi smo zapjevali sa guslarima. Ja ne znam kako da se ovim dobrim ljudima zahvalim“, reče nam Milovan Milanović iz Diklića.
Dobar domaćin i inicijator ovog druženja bio je direktor Doma penzionera Rajko Ćapin.
„Hvala našim prijateljima iz Guslarskog društva ‘Vojvoda Nedjeljko Vidaković’. Vidjeli ste osmjehe, ali i suze na licima naših korisnika. Učinili su veliku stvar za ove ljude i svima im hvala“, kaže Ćapin.
Jedan od učesnika programa bio je guslar Lazar Ambulija, koji je, kao i svi guslari ovaj koncert posebno emitivno doživio.
„Bojim se da ovo društvo ima oči, a ne vidi koliko svoje stare treba poštovati. Sjećam se divne epske pjesme Beg Kostadin i Kraljević Marko, kada Kraljević Marko domaćinu zamjera da mu ne vidi stare roditelje za trpezom, da mu dignu prvu čašu vina. Eto, mi smo, da tako kažem, svoju prvu čašu vina, podigli našim starim u ovom lijepom objektu Doma penzionera“, priča nam Ambulija.

U programu su učestvovali guslari Mirko Vuković, Rajko Milojević, Radovan Lečić, Vladan Perović, Nebojša Milanović i Veselin Deretić, poeziju je kazivao Lazar Ambulija a svoje stihove epski pjesnik Predrag Janičić.
I još nam guslari rekoše da su imali tremu pred ovaj nastup jer, kako kažu, htjeli su da zablistaju punim sjajem. I to su uradili. Osmijesi, aplauzi i pokoja suza radosnica su najbolja nagrada.
„Zovite nas, uvijek ćemo doći“, rekoše guslari na odlasku iz Doma penzionera.
Ponekad nečije tako malo, nekome znači tako mnogo. Mali veliki znak pažnje guslara iz gruštva „Vojvoda Nedjeljko Vidaković“.
Radio Trebinje