U Narodnoj kuhinji u Trebinju, koja djeluje pri Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj i finansira se najviše izdvajanjima iz budžeta Gradske uprave, u posljednjih godinu dana je povećan broj donacija, iako se broj od osamdesetak korisnika već duže vrijeme nije mijenjao.
Zaposlenici kuhinje kažu da su i sami očekivali povećan broj korisnika, s obzirom na ekonomsku krizu, ali se to nije desilo zbog niza različitih okolnosti, među kojim je radna angažovanost pojedinih korisnika koji su iole radno sposobni, a našli su barem i povremene poslove, dok neki i odsele, što se opet nadomjesti brojem novopridošlih.
Kuvar u Narodnoj kuhinji Gojko Bokić kaže da se godinama radi po ustaljenoj praksi u kojoj se za sve one koji su u stanju socijalne potrebe svakog radnog dana obezbijedi jedan kuvani obrok, dok se tokom vikenda korisnici snabdijevaju suvim obrokom.
"Sada nam je, doduše, dosta lakše pripremiti hranu, jer smo, u saradnji sa Crvenim krstom, od Vlade Republike Srpske dobili jedan veliki savremeni šporet, dok je Organizacija 'Srbi za Srbe' obezbijedila drugi, tako da smo stare šporete, kojim bi često otkazivala kola, jednom nije ni pekara radila, sada zamijenili novim, na kojim koleginica i ja puno brže skuvamo i ispečemo potrebne namirnice, jer smo prije nekoliko dana dobili i novu pekaru, namjenski za gril pečenje", kaže Bokić.
Najviše su, kako dodaje, zahvalni Udruženju "Sveti Vukašin", od koga su u zadnje vrijeme dobili veliku količinu namirnica, jer ono što oni dobiju u hrani uglavnom proslijede Narodnoj kuhinji, ukoliko sami ne pakuju posebne prigodne pakete za velike hrišćanske praznike.
Veliki dio donatora se obrati Udruženju "Sveti Vukašin", neki dođu direktno u Narodnu kuhinju, ali sve sa ciljem da se pomogne onima kojima je to potrebno.
"Ljudi se valjda u težim vremenima više i solidarišu, pa nam se, otkako je kriza, češće javljaju da svoj višak hrane podijele sa onima koji je nemaju dovoljno, tako da smo tokom januara dobijali velike količine svježe i kvalitetne hrane nakon što domaćinima prođu krsne slave, pa sve ono što ostane, a poznato je da Srbi za slave spremaju svega u izobilju - oni to ne žele baciti, već donesu kod nas i mi sve podijelimo, kako bi se još svježe potrošilo", dodaje Bokić.
Kaže da veliki broj domaćina iz okolnih sela i prigradskih naselja, kada spremaju zimnicu i kolju pastrvu, jedan dio svježeg mesa donesu i u Narodnu kuhinju, zbog napretka kuće, jer se to u Hercegovini odvajkada njegovalo.
Zbog toga, kako kažu u Narodnoj kuhinji, a to je potvrda i iz Centra za socijalni rad Trebinje i gradskih vlasti, u ovom gradu nema gladnih i beskućnika, pa se čak i oni koji nemaju stalnu adresu prebivališta u Trebinju smjeste u tople prostorije i obezbijedi im se hrana.
"Mi smo imali niz slučajeva iz različitih krajeva Bosne, ali i regiona, da po desetak dana u našoj kuhinji hranimo ta takozvana lica u lutanju, a njih same kao takve identifikuje Centar za socijalni rad ili neka druga služba koja ih preporuči nama, pa se dešavalo niz puta da im se obezbijede i privremena dokumenta, Centar ih smjesti u apartmane i za obroke preporuči nama, a neki jednostavno dođu kod nas i kažu nam da su u Trebinju u prolazu, ali su gladni i mole da im damo da pojedu bilo šta, što mi nikada nismo odbili", nastavlja dalje Bokić.
Centar za socijalni rad u Trebinju, prema sporazumu sa Eparhijom, ima obavezu da utvrdi spiskove korisnika Narodne kuhinje dva puta godišnje, obavi reviziju i ažurira spiskove, a korisnici su uglavnom stariji i nemoćni.
Za one koji su pokretni hrana se izdaje na šalteru kuhinje, a onima koji ne mogu da dođu zaposlenici Narodne kuhinje raznose hranu u užem dijelu grada, dok aktivisti Crvenog krsta i zaposleni u Centru za socijalni rad dijele hranu dostavnim vozilima na periferiji, a u vrijeme velikih crkvenih praznika i vikendima, kada kuhinja ne radi, njeni štićenici dobijaju konzervisanu hranu i hljeb, kako bi imali obroke do ponedjeljka.
Napišite svoj komentar!