Lista čekanja i skupi vrtići: Ima li rješenja za roditelje u Hercegovini?

Rastuće cijene gotovo svega, uključujući osnovne životne namirnice, donose dodatne izazove roditeljima u Hercegovini, a jedan od najvećih problema postao je izbor vrtića. Visoke cijene boravka djece u vrtićima, bilo da su u pitanju državni ili privatni, postale su ozbiljan udar na kućne budžete.

Prema podacima do kojih smo došli, cijene državnih vrtića u Banjoj Luci su relativno pristupačne – cjelodnevni boravak košta 165 KM, a poludnevni 92 KM.

Situacija u Hercegovini je nešto drugačija. U Trebinju boravak u jaslicama iznosi 200 KM, dok je za starije grupe 150 KM. U Bileći cijena cjelodnevnog boravka je 80 KM, a poludnevnog 60 KM. U Gacku roditelji za starije grupe plaćaju 110 KM, dok najmlađi polaznici vrtića izdvajaju 130 KM. U Nevesinju roditelji za cjelodnevni boravak plaćaju 130 KM i 80 KM za poludnevni boravak.

Prema informacijama koje smo dobili od roditelja, cijene privatnih vrtića u Trebinju kreću se između 250 i 350 KM.

„Cijene vrtića u Trebinju sada su gotovo na istom nivou kao u privatnim ustanovama, što dodatno opterećuje naš budžet“, ističe jedan roditelj iz Trebinja.

Mnogi roditelji slažu se da bi bilo potrebno razmisliti o mjerama za smanjenje cijena kako bi vrtići postali pristupačniji.

Za mnoge porodice, upis u državni vrtić već godinama predstavlja problem, jer liste čekanja često broje od 100 do 150 djece. Zbog ovog problema, djeca koja nisu uspjela dobiti mjesto u državnom vrtiću moraju se smjestiti u privatne ustanove, čiji troškovi u Trebinju variraju između 250 i 350 KM.

Roditelji traže da se razmotre mogućnost subvencioniranja privatnih vrtića, poput modela koji primjenjuje Banja Luka. U tom gradu, roditeljima koji šalju djecu u privatne vrtiće zbog nedostatka mjesta u državnim, subvencionira se mjesečno, što značajno smanjuje financijski pritisak.

Bilo bi korisno da i Trebinje razmotri sličnu praksu i uvede model sufinansiranja privatnih vrtića za djecu koja ne mogu biti upisana u državne ustanove. Time bi se rasteretili kućni budžeti roditelja, a djeci bi se osigurala kvalitetna predškolska njega i obrazovanje bez obzira na status u vrtićima. Takođe, povećanje kapaciteta državnih vrtića moglo bi dugoročno riješiti problem liste čekanja i omogućiti većem broju djece pristup povoljnijem smještaju.

Uz sve veće troškove života, lokalne vlasti bi trebale prepoznati važnost podrške roditeljima i omogućiti im da bez finansijskog stresa obezbijede djeci kvalitetnu predškolsku edukaciju.