crkva-bileca.jpg

Predanje kaže da je hram napravljen od dasaka za samo jednu noć, a danas je jedan od najznačajnijih simbola duhovnog života u gradu.

U starom dijelu grada, okružena vremešnim kućama, stablima kestena i lipa, smjestila se Mala crkva posvećena Svetom caru Lazaru i kosovskim junacima. Njena gradnja obavijena je brojnim pričama i anegdotama, koje su se prenosile s koljena na koljeno, ali pisanih tragova o nastanku crkve ima malo. Starješina Hrama Svetog Save u Bileći, sveštenik Nebojša Kolović, objašnjava da, pored malog broja istorijskih zapisa, postoje narodna predanja koja su, kako kaže, prilično istinita.

-Priča o ovoj crkvi je priča o borbi srpskog naroda u Bileći za svoj identitet, vjeru i pravoslavlje. U vremenu kada se narod oslobađao od turske vlasti, ali već osjećao dolazak nove, austrougarske, pojavila se želja i prilika da se podigne crkva u Bileći. Pretpostavlja se da su na mjestu današnjeg hrama postojali temelji neke stare crkve koja je porušena. Poznat je turski zakon iz tog doba, po kojem se pravoslavne svetinje nisu smjele obnavljati, dok je gradnja novih bila dozvoljena. Ali se znalo i to da porobljeni narod nema sredstava ni za jedno ni za drugo, objašnjava sveštenik Kolović.Austrougarske vlasti nastojale su da budu u dobrim odnosima s hercegovačkim ustanicima. Vojvoda Gligor Milićević tražio je od austrougara da se crkva napravi na starim temeljima. Kako predanje kaže, napravljena je od dasaka za jednu noć.

Što se preko noći napravi ne može biti srušeno, glasio je austrougarski zakon. Inicijativa Turaka da se crkva sruši nije uvažena kod vlasti. Najprije je bila posvećena Caru Konstantinu i carici Jeleni i u toj formi se održala tridesetak godina.

-Želja Srba u Bileći da se u gradu napravi crkva inicirala je podizanje Hrama Svetog Save. Za razliku od Lazarice kakva je sada, Saborni hram građen je u zapadnom stilu, dodaje Kolović.

Mala crkva završena je 1938. godine. Građena u srpsko-vizantijskom stilu i te godine je osvještana za vrijeme službovanja sveštenika Vasilija Savića. Posvećena je Svetom caru Lazaru.Ni njen sadašnji naziv nije slučajan. Sveti Sava nam je pokazao kako se živi za Hrista, dok su nam Car Lazar i kosovski junaci posvjedočili kako se za Njega umire. Crkve u Bileći nose i tu simboliku. Važno je da oživimo predanja, a neko od istoričara će se sjetiti i nešto zapisati, zabilježiti, da ostane generacijama koje dolaze. Ovo je lijepa priča o tome kako se bori za svoju vjeru, tradiciju i ime i kako se u toj borbi i pobijedi, ako je sa pravim ciljem, kao što je bilo za crkvu Lazaricu, zaključuje Kolović.

Mala crkva i danas svjedoči o istrajnosti naroda koji je želio da sačuva vjeru i tradiciju. Ona ostaje jedan od najznačajnijih simbola duhovnog života u Bileći.