Radoš Đurović iz Centra za pomoć tražiocima azila Srbije kaže za RTS, povodom pokušaja grupa migranata da pređu srpsko-mađarsku granicu, da se uglavnom radi o porodicama sa malom djecom i da su to potezi očajnih ljudi. Ističe da je veoma važna komunikacija preko društvenih mreža.

157365.jpg


Okupljanje i pokušaj migranata da uđu u Mađarsku preko Kelebije nije prvi pokušaj da se ljudi koji mjesecima čekaju domognu sljedeće tačke na svom putu prema konačnom odredištu. Ni ovaj pokušaj nije prošao - migranti su vraćeni u prihvatne centre u Srbiji. Pred Kelebijom je bila grupa od 300-400 migranata, a Đurović je naveo, gostujući u Jutarnjem programu, da su oni uglavnom došli iz arapskih zemalja, ali da su do granice stigli iz kampova u Srbiji, kao i salaša i napuštenih mjesta.

Dodaje da se izvan prihvatnih centara nalazi oko 1.000 migranata, koji su na otvorenom i većina pokušava da se domogne EU. Đurović kaže da se uglavnom radi o porodicama sa malom djecom, koje su se okupile duž graničnog pojasa, što je način da skrenu pažnju na svoj položaj. - To su potezi očajnih ljudi koji su zaglavljeni na putu ka boljem sutra - ističe Đurović. Što se tiče mogućnosti da su migranti izmanipulisani, da im je neko sugerisao da pokušaju silom da prođu, navodi da nema saznanja o tome.

"Društvene mreže veoma važne" Čini se, kako dodaje, da su komunicirali preko društvenih mreža i ističe da je taj način komunikacije veoma važan. - To je način na koji mogu da se mobilišu, da se organizuju i skupe negdje. Vjerovatno će se to dešavati i u budućnosti. Ne bih rekao da iza toga stoji neka ozbiljna organizacija - kaže Đurović. Objašnjava da je izbjeglici potrebno između dvije i tri godine da, od trenutka kada dođe u Srbiju, pređe granicu i da u tranzitnoj zoni zatraži azil, i najverovatnije bude odbijen i vraćen u Srbiju. - To je jedan od razloga koji ovakve nevoljnike tjera na pokušaje da se domognu boljeg života - zaključuje Đurović.