Miloš Narančić: Samouki majstor tetovaže iz Trebinja

Trebinjac Miloš Narančić najtraženiji je majstor tetovaže u istočnom dijelu Hercegovine. Njegove ruže, srca, inicijali, krstovi, junaci filmova i legendi, mitska bića krase tijela uglavnom mladih ljudi, ali su sve češći i njegovi murali po zidovima trebinjskih ulica i oslikani zidovi unutrašnjosti trebinjskih poslovnih prostora, jer je Miloš u Trebinju "hit".

Ovaj skromni mladić se na pohvale samo osmjehuje i kaže da je slikanje ono što najbolje zna i voli raditi još iz djetinjstva, a da se ljubav prema tetovaži javila u srednjoj školi, kada su tetovaže postale popularne među mladim svijetom.
"Za nabavku mog prvog pribora glavni je 'krivac' bio moj prijatelj koji je na internetu našao ponudu za nabavku početničke opreme koja je koštala 300 maraka, što je za mene tada bio ogroman novac. Trebalo mi je dugo vremena da ga sakupim, a kada sam ga naručio, još pola godine se nisam usuđivao da koristim opremu, pa sam najprije malo vježbao na umjetnoj koži. Prvu sam tetovažu uradio na sebi, a tek kada sam stekao samopouzdanje i određenu rutinu počeo sam raditi drugima", prisjeća se Miloš.

Tehniku je savlado uglavnom putem instrukcija sa interneta, pa je onda na šetalištu u Herceg Novom gledao kako mladići na obali rade tetovaže za turiste i tražio od njih poneki savjet, a onda se upoznao sa mladićem iz Banjaluke koji ručno izrađuje mašinice i od koga i danas nabavlja opremu i potraži neki savjet.
Savladavanjem zanata kupovao je i savremeniju opremu, pa danas ima cijelu kolekciju spravica za crtanje, blago i oštrije sjenčenje, a ono što nema u trenutnoj ponudi njegov dobavljač iz Banjaluke izradi mu po želji.

"Odavno imam stalne mušterije kojima se svidio moj rad, pa dolaze na dorade, na izradu novih tetovaža, dovode svoje prijatelje, pa sam tako stekao i dosta stalnih mušterija iz Dubrovnika i Herceg Novog, od kojih neki svrate i 'onako', jer vole gledati imam li novih ponuda i kako radim drugima", dodaje Miloš.

Usavršavajući svoj zanat, sa ruža, krstova, anđela, prelazio je na cijele kompozicije i danas slovi za najboljeg umjetnika tetovaže u ovoj regiji, pa je nedavno jednom mladiću na leđima istetovirao cijelo njegovo selo, drugom je uradio kompoziciju Kosovke djevojke.
Dodaje da mu je do sada najdraža bila tetovaža Džokera, koja mu je dala ogromnu inspiraciju da nacrta lik sa fantastičnim sjenčenjima oko kojih se i na papiru svojski potrudio, a kasnije ih cijelu noć prenosio na kožu lista noge mladog Zeničanina.
Kaže da tetoviranje nije tako bolno, što sve zavisi od mjesta tetovaže, a kada se tretman završi, on je prekriva specijalnom folijom koja se uklanja nakon dva sata i kasnije desetak dana njeguje kako ne bi došlo do upale ili infekcije anstiseptičkim sapunom i mašću protiv opekotina.

Grafiti i murali