Monasi manastira Tvrdoš sačuvali tradiciju proizvodnje vina iz 16. vijeka, a sada se piju u 16 zemalja

Iako su veće količine vina manastira Tvrdoš proizvedene tek na početku 21. vijeka, tradicija proizvodnje ovog božanskog pića potiče iz 16. vijeka kada su manastirske izbe i podrumi bili su ispunjeni vinom. Nakon dužeg prekida ova tradicija je obnovljena, a vina manastira Tvrdoš sada su poznata širom svijeta.

Svega pet kilometara od Trebinja, na putu prema Ljubinju i dalje prema Stocu i Mostaru, uz samu Trebišnjicu, smješten je manastir Tvrdoš. Njegova ljepota i prije svega zanimljiva istorija odavno su ga učinili poznatim. Prije desetak godina proslavila su ga i vina. No, prva vina ovdje su napravljena nekoliko vjekova ranije.

“U ljetopisu manastira Tvrdoš iz 16. vijeka zapisano je da je manastir proizvodio vina i da su manastirske izbe i podrumi bili ispunjeni vinom. Nakon trista godina prekida, 1999. godine obnovljena je ta tradicija i sagrađen novi podrum, a iskopan i očišćen stari“, započinje priču jeromonah Porfirije, sabrat manastira Tvdoš.

Vinova loza zasađena je na oko 160 hektara

Od 2006. godine manastir je počeo intezivno da proizvodi veću količinu vina, pod manastirskom budnom pažnjom, ali i kontrolom ljudi koji su osposobljeni za uzgoj grožđa i proizvodnju vina. Vinova loza zasađena je na oko 160 hektara, u Petrovom i u Popovom polju. Sa tih vinograda godišnje se proizvede oko milion i sto tona raznih sorti grožđa, najviše vranca i merloa, zatim i kabernea, šardonea i autohtone hercegovačke žilavke od kojih se prave nadaleko cijenjena i poznata vina.

U njihov kvalitet uvjeravamo se i sami, u degustacionoj sali sagrađenoj u okviru manastirskog kompleksa prije četiri godine. Uz čašu hercegovačke žilavke slušamo priču kako je baš ovdje, u zidovima, duh cijele Hercegovine.

“Ujedinili smo na svojevrstan način Hercegovinu. Tu je kamen iz Bileće, Nevesinja i mostarski od koga je Stari most pravljen. Ovdje su trenutno barik bačve u kojima vino odležava, godinu ili dvije maksimalno“, priča otac Porfirije u nadi da će se ovdje kroz par godina probati i maslinova ulja.

Posebna dragocjenost stari podrum iz 16. vijeka

Pored degustacione sale, sagrađen je i novi podrum, a stari iz 16. vijeka, iz vremena Svetog Vasilija Ostraškog, obnovljen. Kao svjedok duge tradicije pravljena vina on predstavlja posebnu dragocjenost u okviru manastirskog kompleksa.

“To je arheološki prekopano i potvrđeno da je iz tog perioda. Riječ je o svetogorskom načinu gradnje na što ukazuje činjenica da je vinski podrum ispod trpezarije. Imamo još i gornji dio starog podruma koji je na nekolika mjesta bio i obrušen pa smo mi to renovirali. Prije osam godina sagrađena je savremena vinarija. Proizvodimo vina po savremenoj tehnologiji, a čuvamo na tradicionalan način“, objašnjava naš sagovornik i provodi nas kroz uske prolaze u kojima se vino čuva u drvenim bačvama.

Za ovaj podrum iz 16. vijeka dugo su mještani okolnih sela mislili da je pećina. Zatrpan, čuvao je tajnu proizvodnje manastrirskih vina i dočekao da monasi nastave tamo gdje se stalo prije tri vijeka.

Tvrdoški vranac najpoznatije vino manastira Tvrdoš

Manastir Tvrdoš je jedan od rijetkih na ovim prostorima, u Bosni i Hercegovini jedini, koji čuva tradiciju proizvodnje vina. Strogo se pazi na kvalitet grožđa, jer samo od najkvalitetnijeg grožđa može da se proizvede vrhunsko vino.

“Mi godišnje proizvedemo između 200.000 i 250.000 litara vina, najviše crvenih. U planu je da sljedeće godine zasadimo još deset hektara novih zasada i to bijelih sorti, žilavke i šardonea. Najpoznatije naše vino je tvrdoški vranac. Posebno smo ponosni na činjenicu da je naše vino Velika rezerva iz 2009. godine, na ovogodišnjem takmičenju vina u Londonu, koje organizuje najprestižniji vinski časopis na svijetu “Decanter” osvojilo zlatnu medalju u konkurenciji oko 17.000 vina iz cijelog svijeta“, priča otac Porfirije.

Rad izgrađuje čovjeka, i fizički i mentalno, poručuju iz bratstva manastira Tvdoš

Siguran put do priznanja i kvalitetnih vina su uloženi trud, briga i ljubav, a ništa od toga monasi manastira Tvrdoš ne štede. Angažovani su na svakom poslu u manastiru, u vinogradima, pčelinjaku, brinu o maslinama…

“U našim manastirskim podrumima imamo uposlenih oko 60 radnika, što sezonski što stalno. Vodimo računa da u svakom poslu u manastiru ima bar po jedan monah, u vinariji nekoliko. To je važno zbog radnika, ali ili i nas monaha, jer fizički rad izgrađuje čovjeka i mentalno i fizički“, kaže naš sagovornik.

Manastir Tvrdoš izvozi vina u 16 zemalja svijeta

Vina manastira Tvrdoš piju se u 16 zemalja svijeta, među njima su i one najudaljenije – Australija, Japan, Kina, Amerika. Izvoze čak i u zemlje koje su najveći proizvođači vina, kao što su Italija i Francuska.

Pored vrhunskih vina, u manastiru prave i odličan med i maslinova ulja. U posljednjih desetak godina mnogo posla je obavljeno, obnovljen je i maslinjak. Zasađeno je oko 550 stabala masline, uglavnom grčkih sorti. U manastiru prave ulja za svoje potrebe, a za naredni period planiraju širenje maslinjaka.

“Otkrili smo da su za ovo područje najbolje italijanske sotre, planiramo da iduće godine uvezemo oko dvjesta stabala. Grčka je treća zemlja u svijetu po proizvodnji maslina, ali ta sorta koju smo mi dobili nije se pokazala. Kvalitet je dobar, ali količina bi mogla biti bolja. Blizu je rijeka Trebišnjica koja sigurno tri do četiri stepena daje nižu teperaturu nego u nekim visinskim dijelovima Trebinja“, priča otac Porfirije.

Manastir potiče iz 4. vijeka, a godišnje ga posjeti blizu 300.000 turista

Manastir Tvrdoš potiče iz 4. vijeka kada su ga sagradili car Konstantin i carica Jelena. U 14. vijeku ga je proširio kralj Milutin Nemanjić. Nekoliko puta je rušen i obnavljan, a Sveti Vasilije Ostroški u njemu se zamonašio. Posljednjih desetak godina osim po svojoj istoriji, poznat je i po vinima.

“Godišnje manastir posjeti od 250.000 do 300.000 ljudi, neki zbog samog manastira neki zbog naših vina. Samo kroz degustacionu salu prođe do 20.000 turista koji dolaze preko različitih turističkih agencija da probaju vina manastira Tvrdoš. To su zvanične brojke, a značajan je broj prijatelja i gostiju manastira čiji se dolasci ne zavode u zvaničnu evidencija“, kaže otac Porfirije.

Bez obzira na to da li dolaze po duhovni mir i spokoj ili da čulo ukusa nahrane vrhunskim vinima, tek turisti se rado vraćaju ovoj oazi mira, ljepote tišine i vrhunskih vina.

Izvor: Agroklub.ba

Foto i tekst:MARIJA MANOJLOVIĆ