Područje Ljubinja, odavno, je pogodno za uzgoj ovog bijelog luka, a odnedavno, u Ljubinju je podignuta prva i jedina fabrika u regionu, za preradu bijelog luka.


Njegovo veličanstvo – bijeli luk, ili, u Ljubinju, kratko rečeno- saransak. Rijetke su porodice, koje u sezoni, makar i u najmanjem dijelu bašte, ne zasade ovo povrće. Tako, iz godine u godinu...
Pojedine porodice, u sezoni proizvedu i do pet tona bijelog luka. Ovogodišnji rod, uprkos suši, mjeri se desetinama tona, i dobrim dijelom je prodat.
"Kad Sarajlija dođe u Ljubinje, kaže: rekli su mi da kupim med, duvan i bijeli luk, kod nas ti je tako. /Je li bijeli luk zamijenio duvan'?/ – izgleda da jeste, čuven je bijeli luk iz Ljubinja", kaže Jovo Lečić.
A bog je bijelom luku podario brojna pozitivna svojstva. Ovaj proizveden u Ljubinju, među prvih pet je po nomenklaturi, u cijelom svijetu. Zbog toga, a i tradicije, uzgoj bijelog luka krunisan je jedinom fabrikom za preradu u regionu.
"Već duži vremenski period se bavimo istraživanjem i usavršavanjem tehnologije, i evo uspjeli smo sa deset novih proizvoda, a po svom ukusu, svojstvima, sastavu, bili smo sigurni da ćemo dobiti pravi proizvod", kaže direktor "Farmavita" Milorad Popara.
Bijeli luk, iliti, saransak, između ostalih, sadrži alicin, jedinjenje koje mu daje specifičan ukus za pamćenje. E, sad, dobar ili loš, stvar je izbora...
Vanja, rođena Beograđanka, tehnolog, došla je u Ljubinje i zasukala rukave, pa nauku pretočila u praksu. Bio je potreban duži period da usavrši tehnologiju i recepturu. Bijeli luk je, kaže, nezgodan kao sirovina zbog disulfidnih veza, koje se razgrađuju prvim zasijecanjem čena. Onaj prvi, specifični miris, dočekao je i nas na ulasku u fabriku.
Da li se bilo teško navići na bijeli luk pitali smo Vanju.
"Ne, pitanje je da li ga voliš ili ne voliš. Ja volim da jedem bijeli luk, a kada sam došla pitali su me volim li saransak /smijeh/. On svoja svojstva obradom nekada gubi, nekada dobija jedinjenja koja se mijenjaju obradom. Neke termički ne obrađujemo", kaže Vanja.
Veći dio posla radi se ručno, da bi se sačuvala svojstva bijelog luka. Zbog toga, pravo iz Danske u Ljubinje je stigao Jens Hansen, vlasnik specijalizovanih restorana, i, nezvanično, blizak tamošnjoj kraljevskoj porodici. Došao je da vidi i okusi saransak.
"Osjetio sam jak miris i ukus. U mom restoranu koristim najviše kineski bijeli luk, koji u odnosu na ovaj hercegovački, nema ni miris ni ukus. Naježio sam se kada sam vidio ovakav kvalitet. Ja imam veze sa Japanom, mogli bi tamo da ga izvozimo (smijeh)", kaže Hansen.
Trajanje bijelog luka u ljudskoj ishrani, uglavnom u sirovom stanju ili termički obrađenog, ali i kao alternativnog lijeka, mjeri se hiljadama godina. Medicina je potvrdila pozitivan uticaj na kadriovaskularni i imunološki sistem, posjeduje antiinflamatorna svojstva, a sve to zahvaljujući sadržaju više od dvjesto aktivnih supstanci. Počesto ga, po svojstvima, porede sa crvenim lukom.


"I jedna i druga vrsta luka imaju pozitivan uticaj na kadrdiovaskulani sistem, potičući regulaciju šećera u krvi", ističe kardiolog Srđan Lozo.
Kao prevencija za zdravlje, dovoljna su, kažu ljekari, tri čena dnevno. Prevencije od mirisa bijelog luka – baš i nema
A sad se vraćamo na početak priče – proizvođačima. Posla u proizvodnji imaju dosta. Nije ga teško prodati, zbog kvalitativnih svojstava. A o ukusu i mirisu, e, tu Ljubinjci znaju raspravljati, pa i našaliti se.
Pitali smo Jovu Lečića da li dame kupuju bijeli luk.
"Čuj, kupuju li... Reći ću ti kasnije kako kupuju... Ako muž jede bijeli luk i legne i pokrije se po glavi, sa ženom. Ako žena osvane sa njim, to je prava žena, žena koja voli svoga muža", kroz smijeh priča Jovo.
Na kraju, naši sagovornici se pohvališe da redovno konzumiraju bijeli luk, a kako i ne bi kada je to prirodni medikament.
RTRS