Nova kampanja, novi izbori i nova prilika da se izrugamo sami sebi

Zahuktava se predizborna kampanja. Zvanična počinje mjesec prije zakazanih izbora, ali nezvanična traje, pa...više od dvije decenije.

Umjesto života „živimo“ politiku. Svake dvije godine, eto nama novih izbora. Lokalni, pa potom parlamentarni. Malo predahnemo u godini između izbora i tako sve u krug.

Dijelimo se na političke partije, a ne na ono što zaista jesmo, odnosno što bismo trebali da budemo- ljudi.

Prvo su se u Trebinju komentarisale nezvanične liste za lokalne izbore zakazane za 15.novembar i imena na njima, a onda je Centralna izborna komisija BiH objavila i zvanične liste.

Tada smo imali priliku da se „pozabavimo“ svakim imenom i da „pretresemo“ sve do devetog koljena tom nekom kandidatu na listi.

Blago nama- imamo o čemu da diskutujemo, koga da ogovaramo, kome da se rugamo...

Samo- suština je da se više od dvije decenije izrugujemo sami sebi.

Liste budu i prođu, a sa lista samo odabrana imena, ali ne ona koja mi zaista odaberemo nego ona koja su unaprijed određena da se plasiraju gdje treba, postanu „bitna“ .

Ti neki ljudi onda krenu da odlučuju u naše ime o zajednici u kojoj živimo, projektima koji su bitni ili nebitni i slično.

I onda krene neko tiho nezadovoljstvo, komentari u užim krugovima o onima koji su izabrani, jer postane jasno da se ti neki tamo kandidati nisu tu našli za naše dobro nego za njihovo i dobro onih koji su ih kandidovali.

I potpuno je nebitno kojoj političkoj partiji pripadaju, jer jasno je to svima, samo je pitanje ko o tome želi da govori,a ko ne, da se ne radi o partijama nego o pojedincima i grupama ljudi koji se bore isključivo i jedino za njihove interese. Zato im politika i jeste- sjajan biznis.

Dovoljno je samo da se osvrnemo u našem gradu pogledamo ljude oko sebe i biće nam jasno.

Jedan krug ljudi uživa privilegije- nije važno da li su to oni koji trenutno predstavljaju gradsku vlast ili oni koji su nekada bili na tim pozicijama, a sada su kao neka opozicija. Određene grupe uvijek „isplivaju“ na "površinu".

A koliko je u stvari nebitno ime političke partije posebno je postalo jasno proteklih godina kada su se "zakleti“ pripadnici određenih partija našli u kontra političkim taborima. Nisu tamo sigurno prešli da bi stanovnici Trebinja bolje živjeli.

Prodali su se za bolje radno mjesto, neku prolaznu „poziciju“, fotelju koja ima rok trajanja...

A kontra strana ih je primila u svoje redove ne zato što su stručni u nekom poslu nego zato što takvi ljudi ni u čemu nemaju svoj stav i mišljenje, pa im se mišljenja i sve ostalo mogu nametati.

Većina stanovnika Trebinja živi skromno, ali ona „grupacija“ i sa jedne i sa druge strane uživa u „blagodetima“ koje im mi našim glasom omogućimo.

I tako živimo sve ove godine nakon rata. Srećni što smo iz rata izašli, a ne shvatajući da zapravo ozbiljan „rat“ stalno traje - za golu egzistenciju i budućnost naše djece.

Oni na listama „ratuju“ za glas, jer glas po glas i eto ih u odborničkim klupama, a odatle se možda „katapultiraju“ na neka bolja mjesta.

A tek mjesto gradonačelnika.... Plata „iz bajke“ , benefiti nesagledivi, a odgovornost- pa ko je to nekada pomenuo tokom prethodne dvije i po decenije...

A „obični“ stanovnici...pa bitni su onoliko koliko je potrebno da se nagovore da zaokruže određeno ime, broj.... Nakon toga do narednih izbora – nikoga briga nije da li je njima i njihovoj djeci nešto potrebno.

Pa, eto- opet imamo „priliku“ da "biramo" ...