Zvaničnici Republike Srpske i Srbije danas su u Krekovima kod Nevesinja položili vijence kod spomen-obilježja hercegovačkih ustanicima, povodom 151 godine od Nevesinjske puške, ustanaka srpskog naroda u Hercegovini poručivši da sloboda ostaje najveći ideal srpskog naroda.
Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je da u školama treba da se uči o važnim događajima iz nacionalne istorije, poput Nevesinjske puške jer nove generacije ne smiju zaboraviti one koji su donosili slobodu srpskom narodu.
Cvijanovićeva je novinarima rekla da se takvi istorijski događaji trebaju izučavati kako bi se izvukla pouka iz istorije, ali i kako bi srpski narod okupljen oko interesa i institucija Republike Srpske planski i organizovano gradio svoju budućnost.
“Naravno, s poštovanjem gledam na to što su hrabri Nevesinjci, Hercegovci, ovdje izborili slobodu nakon vjekovnih ugnjetavanja”, istakla je Cvijanovićeva i dodala da su stanovnici ovog kraja svakom iskušenju i velikom zlu bili na pravoj strani istorije.
Cvijanovićeva je navela da je Republika Srpska danas mjesto koje se voli, gradi i jača.
“Republika Srpska je mjesto u kojem smo okupljeni kao zajednica, svjesni svega onoga što nam je dala istorija, svjesni obaveze da čuvamo naše ideale, našu tradiciju, naše vrijednosti, ali isto tako svjesni i činjenice i obaveze da naše institucije jačamo iz dana u dan, kako bi one mogle da izvršavaju svoje obaveze prema svojim građanima”, rekla je srpski član Predsjedništva BiH.
Ona je naglasila da je ponosna na građane Republike Srpske, Hercegovinu, kao i svaki drugi dio Republike.
“To je Republika koja je i krvarila, koja je na težak način dolazila do svog statusa, do svoje slobode, do svojih prava. Sigurna sam da će, kao i naša i prethodne generacije i ova generacija koja danas živi i rađa se u Republici Srpskoj, uspjeti da prenosi vjeru u njeno postojanje i na neke buduće naraštaje”, rekla je Cvijanovićeva.
Prema njenim riječima, sve što se danas radi, ne radi se samo za sadašnjost, već i za budućnost.
“Radimo za one koji će doći poslije nas, da bi oni bili sigurni i statusno i ekonomskom smislu, da bi bili jasno precizirani njihovi ciljevi za budućnost, da bi mogli da funkcionišu kao porodica, da bi mogle njihove porodice da funkcionišu sigurno”, istakla je Cvijanovićeva.
Ona je izrazila zahvalnost za svakog ustanika, borca i čovjeka koji su kroz istoriju dali doprinos slobodi u kojoj danas svi žive.
MINIĆ: SLOBODA SE PLAĆA NAJVEĆOM ŽRTVOM
Premijer Republike Srpske Savo Minić istakao je da obilježavanje 151 godine od Nevesinjske puške nije samo sjećanje na jedan od najznačajnijih događaja srpske istorije, već i opomena da je sloboda vijekovima plaćana najvećom žrtvom – životima.
Minić je podsjetio da je 1875. godina predstavljala prekretnicu za donošenje istorijskih odluka, a ustanku su prethodile teške okolnosti.
“Ali, Srbi nisu dozvolili da nestanu ni tada, ni 1882, ni 1941. godine – nikada! Zato plaćamo najveće žrtve – najbolji nisu među nama”, izjavio je Minić novinarima.
On je naveo da je dolazeći u Nevesinje prvo posjetio spomen-sobu poginulim borcima, a potom održao sastanak sa djecom poginulih boraca, što pokazuje da institucije cijene najveću žrtvu za srpsku slobodu i sistemski će njegovati kulturu sjećanja na njih.
Prema njegovim riječima, cilj je da se sistemski uredi odnos prema svima koji su doprinijeli slobodi srpskog naroda.
“Sloboda je nešto za šta smo svi spremni da podnesemo žrtvu”, poručio je Minić.
Minić je naglasio da će Republika Srpska nastaviti da jača, prije svega institucionalno, te u okvirima koje je unijela u Dejtonski mirovni sporazum.
AVDALOVIĆ: HERCEGOVAČKI USTANAK TEMELj IZ KOJEG SE CRPILA SNAGA
Nevesinjska puška je bila i ostala iskra slobode srpskog naroda, taj Hercegovački ustanak bio je temelj iz koga se crpila snaga, volja i energija za ratove koji su uslijedili, rekao je načelnik opštine Nevesinje Milenko Avdalović.
Obraćajući se na obilježavanju 151 godine od Nevesinjske puške, Avdalović je podsjetio da su div junaci 1875. godine bez škole, vojnog obrazovanja i gotovo nepismeni organizovali događaj koji je zaprepastio Evropu.
Podsjetio je da je na Malu Gospojinu u Hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Biogradu 1874. godine donesena odluka da se na proljeće 1875. godine podigne ustanak, te su Miloš Kešelj, Simon Zečević i Jovan Gutić otišli na Cetinje da od crnogorskog knjaza traže pomoć za ustanak.
“Nakon toga slijedi presijecanje turskog karavana na Cvjetnoj poljani u Bišini i, napokon, na ovom mjestu gdje je napravljeno spomen-obilježje 9. jula 1875. godine dolazi do prve oružane borbe između ustanika i regularnih trupa vojske Turske”, podsjetio je Avdalović.
On je rekao da je tokom hercegovačkog ustanka organizovana takozvana Vranjska skupština, na kojoj je dogovarano prvo organizovanje Hercegovaca u principu današnjih parlamentarnih skupština.
“Hercegovački ustanak je na kraju razbijen i uslijedilo je i sramno razoružavanje ustanika na Goričkom polju kod Trebinja”, rekao je Avdalović.
Avdalović je podsjetio na najveći diplomatski skup 19. vijeka – Berlinski kongres na kojem je, nažalost, određeno da Austrougarska aneksira BiH.
“Ali, hercegovački ustanak je donio slobodu, državu i teritorijalno proširenje našim matičnim zemljama Srbiji i Crnoj Gori”, naveo je Avdalović.
OSTOJIĆ: BORBA ZA NEZAVISNOST SRPSKE BIĆE NASTAVLjENA
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić rekao je da borba za potpunu nezavisnost i slobodu Srpske traje i danas i da će biti nastavljena, a da je Hercegovački ustanak bio iskra kojom su se Srbi vodili u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
“Daće Gospod da jednom budemo potpuno nezavisni i da jednom Srbija, Crna Gora i Republika Srpska budu jedna država”, izjavio je Ostojić u Krekovima kod Nevesinja gdje je obilježena 151 godina od Nevesinjske puške.
Ocijenio je da je i izrazio zadovoljstvo što se danas u junačkoj, hrabroj Hercegovini, postojbini Svetog Save i Nemanjića, obilježava ovaj istorijski događaj.
“Od Boja na Kosovu do današnjeg dana, na ovim prostorima traje borba srpskog naroda za slobodu. Hercegovački ustanak je izazvao buru na Balkanu. Ta borba srpskog naroda za slobodu dovela je do Velike istočne krize, do rata između Srbije i Otomanske imperije, i Crne Gore protiv Otomanske imperije”, podsjetio je Ostojić.
Prema njegovim riječima, tadašnja borba rezultirala je Berlinskim kongresom, nezavisnošću Srbije i Crne Gore, te njihovim teritorijalnim proširenjem.
ANTIĆ: SRPSKA JE ČEDO NEVESINjSKOG USTANKA
Republika Srpska je čedo nevesinjskog ustanka, a danas možda i najveće ogledalo srpskog naroda, rekao je državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Zoran Antić na obilježavanju 151 godine od Nevesinjske puške.
On je rekao da je Nevesinjska puška iz 1875. godine jedan od najvažnijih istorijskih događaja u modernoj istoriji srpskog naroda.
Antić je ukazao da, da nije bilo Nevesinjske puške, vjerovatno ni kralj Milan ni kralj Nikola ne bi tako lako ušli u rat sa Osmanlijama i ne bi tražili podršku tada carske Rusije.
“Ne bi došlo ni do Drugog srpsko-turskog rata i oslobođenja četiri nahije na jugu centralne Srbije, niti bi Pirot, Niš, Leskovac i Vranje bili slobodni, niti bi došlo do Berlinskog kongresa. Verovatno bi se mnoge stvari na Balkanu geopolitički drugačije odigravale da nije bilo Nevesinjske puške”, smatra Antić.
Prema njegovim riječima, zajedničkim snagama izražena je želja da upravo ovaj događaj, kao simbol otpora, traganja za slobodom i nečega što je vezivno tkivo Srba na srpskom prostoru, bude označen kao temelj teorije krvi i tla na kojima počiva moderna srpska država.
“Postoje mnogi istorijski izvori da su čak i ovi ustanici u Hercegovini bili podstaknuti određenim željama nekih drugih, a ne samo svojim ličnim, da se oslobode osmanskoga jarma”, naveo je Antić.
On je naveo da su želje Crne Gore i Srbije da se neki dijelovi teritorije pripoje ili Crnoj Gori ili Srbiji učinile toliko da se moralo sačekati nekih stotinjak i nešto godina dok se nije rodila najmlađa srpska država – Republika Srpska.
“I, upravo Republika Srpska, čedo ovog ustanka u Nevesinju, jeste čedo i Miće Ljubibratića i Pera Tunguza i Pecije Popovića i Peka Pavlovića i svih onih koji su tog jula 1875. godine digli ustanak u Hercegovini. Republika Srpska je danas možda najveće ogledalo srpskog naroda, upravo iz tog rastakanja Osmanskog carstva na Balkanu”, istakao je Antić.
Antić je naveo da Republika Srpska danas jeste temelj stvaranja nekih modernih, novih srpskih odnosa na ovim prostorima i da su zato oči Srbije itekako uprte u Srpsku sa željom da opstane u državnom, pravnom, međunarodnom kontinuitetu, ustavnom i teritorijalnom smislu.
“Da opstane, a da se onda, kada dođe taj čas, kao što je to govorio Vladimir Ćorović – svi ujedinimo pod kapom nebeskom i da jednom zauvek završimo taj vekovni nedosanjani san o srpskom ujedinjenju”, rekao je Antić.
On smatra da dovoljno energije i snage postoji među svima, želje su obostrane i sa jedne i sa druge strane Drine, sve s ciljem promišljanja bolje budućnosti srpskog naroda.
“U ime Vlade Republike Srbije, pozivam da u nedelju, 12. jula, na Javoru, budemo svi zajedno da obeležimo 150 godina od javorskog rata i Kalipoljske bitke. Da nije bilo Nevesinja 1875. godine, ne bi bilo ni Javora 1876. godine. Nekoliko hiljada tada mladih srpskih vojnika dalo je svoje živote u operacijama koje su trajale tri meseca. Čuveni major Mihajlo Ilić je branio čast srpske vojske na Javoru i Kalipolju”, podsjetio je Antić.
Antić je izrazio nadu da će današnja Republika Srpska, vođena mudrim državničkim odlukama njenog rukovodstva i političkih faktora, uspjeti da razumije istorijske okolnosti i da preduprijedi sve velike izazove i nedaće koje pred nju stavljaju Evropa i svijet.
“Slava svim našim vojvodama, junacima, sveštenicima, učiteljima, viđenim ljudima koji su dali život u svim hercegovačkim ustancima i za slobodu Republike Srpske. Neka živi Republika Srpska, živela Srbija!”, poručio je Antić.
Stanivuković: Ideali slobode i ujedinjenja i danas moraju biti vodilja
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković rekao je da je Nevesinjska puška jedno od najznačajnijih mjesta i događaja u bogatoj istoriji srpskog naroda, obilježenoj brojnim raskrsnicama i prekretnicama.
„Nevesinjska puška utemeljila je dvije najsvetije srpske riječi – slobodu i ujedinjenje. Bez obzira na to kakva je sila prijetila, išlo se po slobodu. To nam je poručila Nevesinjska puška“, rekao je Stanivuković.
Podsjetio je da je upravo na ovom mjestu poručeno da srpske zemlje treba da budu zagledane u Beograd.
Istakao je da je važno što ni 151 godinu kasnije najsvetije srpske vrijednosti i ideali nisu izgubljeni iz vida, već se i dalje čuvaju u kolektivnom pamćenju.
„Nevesinjska puška naučila nas je da ni čovjek ni narod nikada nisu potpuno spremni da dosegnu velike ideale, ali ako imaju hrabrosti da krenu ka njima, na kraju će ih i ostvariti. Nije bilo dovoljno ni sredstava, ni ljudi, ni oružja da se krene protiv tolikog neprijatelja, ali se vjerovalo da su ideali ono čemu treba težiti i da će ono što ne uradi jedna generacija završiti neka druga“, rekao je Stanivuković.
Dodao je da i danas, u izazovnim vremenima, treba imati hrabrosti da se teži najvećim idealima, te da se baklja slobode i jedinstva prenosi na generacije koje dolaze.
„Možemo biti jaki samo kada imamo svoje institucije i svoju zemlju, kada možemo da se oslonimo jedni na druge i kada smo okupljeni oko naše matice. Tim idealima možemo da težimo kroz Republiku Srpsku i obilježavanje zajedničkih praznika sa maticom Srbijom“, poručio je Stanivuković.
Gligorićeva: Nevesinjska puška označila je krik naroda za slobodom
Nataša Gligorić iz Beograda, praunuka harambaše Pere Tunguza, u čijim je rukama odjeknuo prvi pucanj u ustanku Nevesinjska puška 5. jula 1875. godine na Ćetnoj poljani na planini Bišini, izjavila je nakon obilježavanja 151. godišnjice Nevesinjske puške da je važno njegovati sjećanje na ovakve događaje, slavne pretke i njihovu istorijsku ulogu.
Istakla je da je posebno značajno što Srbija i Republika Srpska zajedno obilježavaju ovaj važan događaj iz srpske istorije, koji se, kako kaže, može smatrati Trećim srpskim ustankom.
„Taj pucanj Perove puške na turski karavan označio je ne samo napad, već i krik porobljenog srpskog naroda koji je ustao da kida ropske lance, iako slabo naoružan i više ne mogavši da trpi zulum i ugnjetavanje. Narod je u djelo sprovodio riječi cara Lazara da se u boj ne ide prema tome kolika sila prijeti, već prema tome kolika se svetinja brani. Branilo se ono što je ovom narodu oduvijek bilo najdragocjenije – sloboda, čast, vjera, dostojanstvo i domaće ognjište“, rekla je Gligorićeva.
Ona je dodala da se ustanak ubrzo proširio i da se može reći kako je upravo taj pucanj pokrenuo točak istorijskih događaja, izmijenio geopolitičku kartu Evrope i Nevesinje trajno upisao u istorijske udžbenike.
Prva Nevesinjska puška bio je ustanak podignut u mjestu Krekovi u opštini Nevesinje 9. jula 1875. godine protiv otomanske vlasti i ubrzo se proširio na cijelu BiH, uz podršku Srbije i Crne Gore.
To je vremenom preraslo u srpsko-turski rat. Ubrzo je došlo do Berlinskog kongresa 1878. godine kojim su Srbija i Crna Gora dobile nezavisnost i teritorijalno proširenje, dok je Austrougarska na 30 godina okupirala BiH.
Druga Nevesinjska puška, poznatija kao Uloški ustanak, izbila je u januaru 1882. godine napadom ustanika na austrougarsku žandarmerijsku stanicu u Ulogu zbog donošenja takozvanog Vojnog zakona o obaveznom služenju vojske mladića iz BiH.
Nevesinjska antifašistička puška predstavlja oružani otpor ustašama 3. juna, 1941. godine, u selu Drežanj, nakon masakra 27 ljudi u selu Udružnje kod Nevesinja.
Ovaj oružani otpor fašističkom okupatoru se u trećoj knjizi Otadžbinskog rata Rusije pominje kao prvi antifašistički ustanak u porobljenoj Evropi, ali ga komunističke vlasti bivše Jugoslavije nisu proglasile za dan ustanka protiv okupatora.
Obilježavanje 151 godine od Nevesinjske puške organizuju odbori vlada Republike Srpske i Srbije za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.
Napišite svoj komentar!