U medijima čak tri države objavljeno je kako je Crkvena opština Dubrovnik, na čelu sa vladikom, na ulicu istjerala Srpsko nacionalno vijeće (SNV) u tom gradu, da bi prostor komercijalizovala otvaranjem restorana, te tako ugrozila opstanak malobrojnih Srba u Dubrovniku. Te neistine, kroz brojne izjave u medijima, lansirao je predsjednik SNV Dubrovnik Milorad Vukanović.


Nakon toga povedena je cijela kampanja i medijska hajka protiv Srpske pravoslavne crkve i vladike Grigorija, sve preko Nebojše Vukanovića, novinara i političara iz Trebinja. Milorad i Nebojša nisu tek samo prezimenjaci. Po svjedočenju ovog drugog Milorad Vukanović mu je stric.
Na desetine tekstova iz pera Nebojše Vukanovića napisano je protiv Crkve u Hercegovini, a Vukanović je pero posebno ”naoštrio” u posljednjih godinu dana, iznoseći brojne neistine i optužbe, tvrdeći čak da dubrovački Srbi traže od patrijarha Irineja da ih izuzme iz jurisdikcije vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija. Vukanović nije birao riječi, ni sredstva da ocrni vladiku i Srpsku pravoslavnu crkvu u Dubrovniku, stigavši do takvog apsurda da je dubrovačkog sveštenika optužio da je služio misu pobijenim ustašama.
Epilog višegodišnje medijske hajke na Crkvu je taj da je Milorad Vukanović, predsjednik SNV-a Dubrovnik, stric Nebojše Vukanovića, postao vlasnik višemilionske nekretnine u Dubrovniku, naslijedivši je od uglednog dubrovačkog ljekara Vladislava Turnića, koji je, kako svjedoče Dubrovčani, za života govorio da će svoju imovini ostaviti u nasljedstvo upravo Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. On je svoj testament bio pohranio u kasu SPCO Dubrovnik, i u njoj ga držao više godina. Kako je dr Turnić pred sam kraj svog života odlučio da promijeni svoj testament, te vrijednu imovinu na atraktivnoj lokaciji ne ostavi ni porodici, ni Crkvi, ni SNV-u kako je sam za života najavljivao, već Miloradu Vukanoviću veliko je pitanje za sve koji su ga poznavali.
Priča počinje kada SNV, čiji je predsjednik Milorad Vukanović , iznajmljuje prostor od SPC, za šta mjesečno plaćaju kiriju u iznosu koji su po zakonu dobijali od hrvatske države, od 2010. do 2016., kada Crkva pokreće aktivnosti oko uređenja Arhiva, Muzeja ikona i Biblioteke u Dubrovniku o čemu se na Crkvenom odboru raspravlja još od 2012. godine. Radi proširenja Muzeja ikona, Crkveni odbor u februaru 2016. donosi odluku da se SNV-u saopšti da više neće moći da mu iznajmljuje taj prostor, nego da će mu pomoći da pronađe odgovarajući prostor u gradu. Budući da je grad Dubrovnik, po zakonskim propisima Hrvatske države, dužan da obezbjeđuje sredstva za rad Vijeća nacionalnih manjina, pa i za SNV, premještanje prostorije na drugu adresu ni na koji način nije moglo ugroziti rad SNV-a.
Predsjednik Crkvenog odbora u Dubrovniku Stevo Marić kaže da je 1. februara 2016. donesena odluka da se, umjesto u dvije prostorije, u kojima se nalazila postavka ikona i slika, napravi veći i reprezentativniji muzej u svih pet prostorija na prvom spratu, o čemu je i ranijih godina više puta bilo riječi. ”Takvim reprezentativnim muzejom najbolje će se promovisati pravoslavna kultura pošto će milioni ljudi koji dolaze u Dubrovnik iz cijelog svijeta biti u prilici da vide naše kulturno blago kojim ova crkvena opština raspolaže. SNV je uredno obaviješteno o odluci i u tom trenutku niko, pa ni njen predsjednik, nije imao primjedbi”, kaže Marić. Pritom, iako SNV nije poštovalo rok koji im je dat za izlazak iz prostora, SPCO je, tvrdi on, imala strpljenja i nijednom ih nije požurivala da se isele, nego se čak nudila da pomogne u nalaženju novog i adekvatnijeg prostora.
”Nedugo nakon što se SNV iselilo počinju brojne špekulacije i obmanjivanje javnosti u okruženju o navodnom izbacivanju SNV-a na ulicu od strane vladike Grigorija i SPCO Dubrovnik”, kaže Marić, dodavši da su dubrovački Srbi znali da to nije tačno. Svi osim sada pokojnog Vladislava Turnića. On je znao onu verziju priče koju mu je ispričao Milorad Vukanović.
Potvrđuje to i pismo Sinodu SPC tada 87-godišnjeg Vladislava Turnića, koji je svojevremeno osam godina bio predsjednik Crkvenog odbora u Dubrovniku, koje je došlo do jednog od dubrovačkih sveštenika. U pismu se Turnić žali zbog davanja otkaza SNV-u i lošeg odnosa prema članovima SNV-a.
Ljudi koji su bili bliski dr. Turniću, a sa kojima smo razgovarali, sumnjaju da je on uopšte napisao pismo upućeno Svetom arhijerejskom sinodu SPC, ili ako ga je eventualno diktirao da je bio doveden u zabludu.
Pismo je ekspresno objavio Nebojša Vukanović. Vukanović tada, između ostalog, navodi i da 3.500 dubrovačkih Srba peticijom traži da se Dubrovačka parohija izuzme iz Eparhije zahumsko-hercegovačke i direktno potčini patrijarhu i Sinodu SPC što se uopšte i ne spominje u pismu.
U cijeloj priči valja spomenuti i kako u Dubrovniku, nažalost, po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. živi samo 1164 Srba.
Vukanović u svojim tekstovima navodi i to da je dr Turnić zavještao dio imovine SPCO i Eparhiji, i time pokušava da dodatno da težinu njegovom pismu i optužbama, jer u pitanju je, kako indirektno sugeriše Vukanović, veliki dobrotvor Crkve.
Dok se mladi Vukanović bavi pismom dr Turnića, dotle se stric Milorad bavi Turnićevom imovinom.
Redaju se tako gotovo svakodnevno ili negativne izjave Milorada Vukanovića ili tekstovi Nebojše Vukanovića protiv vladike Grigorija, Crkvene opštine Dubrovnik, sveštenstva… Kako sve ove klevete, uprkos njihovim naporima, ne nalaze put do ozbiljnih medija i javnosti, oni ih, ne birajući sredstva, proturaju u tabloide.
Iz SPCO Dubrovnik demantuju sve te navode.
”Obična je podvala da je bilo ko, a ponajmanje dubrovački Srbi, izbačen na ulicu. Ni u jednom gradu u Hrvatskoj SNV se ne nalazi u prostorijama koje su vlasništvo nadležnih eparhija. Nisu tačne ni tvrdnje da u „nepoznatom pravcu“ odlazi novac koji Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska i Crkvena opština Dubrovnik dobijaju od iznajmljivanja stanova ili prostora. Naprotiv, tim novcem se upravo sada temeljno obnavlja pravoslavna crkva na Korčuli, a pred samim je početkom i dugo pripremana obimna rekonstrukcija jedinstvenog muzeja pravoslavnih ikona u Dubrovniku. Od tog novca se, već godinama, stipendiraju i mnogi bogoslovi i studenti, a i liječe oni koji sami to ne mogu priuštiti“, naglašava Stevo Marić i dodaje da o svemu postoji precizna dokumentacija.
Konačno, i sam Milorad Vukanović, pritisnut negodovanjem dubrovačkih Srba, ali i pojedinaca iz lokalne vlasti u Dubrovniku, hrvatskim medijima je izjavio da je Grad Dubrovnik SNV-u pronašao odlične prostorije u zgradi OTP banke, i da Grad i Županija to finansiraju. O tome Nebojša Vukanović nije napisao ni slova.
I tako dok traje medijska hajka na Crkvu, Milorad Vukanović na svoje ime upisuje polovinu zgrade i dvorišta na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Dubrovniku. Upravo one koje je pokojni dr. Turnić bio namjerio da ostavi Crkvenoj opštini Dubrovnik.
Baš u tom periodu i Nebojša Vukanović piše opširno pismo Sinodu SPC u kojem na jednom mjestu iznosi mnoge klevete na račun vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog.
Vladislav Turnić preminuo je u julu 2017. godine, a dubrovački Srbi nam kažu da su svi u Dubrovniku ostali šokirani kada su , nedugo potom , na njegovoj kapiji vidjeli sandučić sa imenom Milorada Vukanovića. ”Puno je, čudnih dešavanja. G. Turnić nam je pričao da je svoju izuzetno vrijednu imovinu zavještao SPCO Dubrovnik, a sada vidimo da je to naslijedio Vukanović. Sva prašina koju su ova dva Vukanovića podigli oko preseljenja kancelarije SNV-a samo je unijela nemir i bacila ružnu sliku na srpsku zajednicu u Dubrovniku. Dubrovački Srbi od toga su imali samo štetu, a je li neko imao korist zaključite sami”, kažu nam Dubrovčani.
“Nemamo nikakav komentar, sve je jasno i istina je sada pred svima nama”, rekli su nam u SPC u Dubrovniku ne želeći da komentarišu ništa što je u vezi sa ovom pričom u Dubrovniku.
‘Srbi u Dubrovniku na ulici’, ‘Dubrovački Srbi protiv vladike’, ‘Crkvene višemilionske kirije’, ‘Pomen ustašama’ – teme su i naslovi kojima je Nebojša Vukanović zamajavao javnost. Za to vrijeme, stric Milorad je postao milioner. Međutim, o toj, gotovo filmskoj priči, Nebojša Vukanović nije napisao ni slova.
Izvor:Trebinje059