Jedan od istorijskih pokazatelja grada Trebinja je i članak „Trebinje u Hercegovini”, objavljen juna 1895. godine u dvobroju Lista za mladež „Golub” koji je izlazio u Somboru.
U članku pored ostalog piše: „Trebinje je iza Mostara najglavnije mjesto. Ono po ljepoti može se uzeti među prava mjesta Bosne ponosne i kršne Hercegovine.
Po popisu iz 1885. godine u Trebinju ima 1.660 stanovnika, sve sami Srbi pravoslavne i Muhamedanske vjere. Što je rimokatolika u njemu, to su sve došljaci. Kroz Trebinje juri rijeka Trebišnjica koja kvasi maleno, ali rodno polje trebinjsko.
Srbi pravoslavci u njemu imaju svoju srpsko-pravoslavnu crkvu i školu. Nova crkva će biti pravi ukras Trebinja kad bude dovršena, već je pokrivena.
Srbi muhamedanci takođe imaju svoje dvije bogomolje tj. džamije, i školu što oni zovu mejtef.Došljaci rimokatolici osnovali su svoje pjevačko društvo ’Slavuj’ tobož hrvatsko, kome sva je prilika da je nada daljeg opstanka bezuspješna. Imaju i svoju crkvu rimokatoličkog obreda.
Još u Trebinju ima i komunalna škola, a od najnovijeg vremena i trgovačka osnovana 1894. godine.
Trebinje sa svojom okolinom dalo je Srpstvu slavnih ljudi, od kojih vam moram napomenuti da je iz trebinjskog kotara i slavni istorik i književnik g. Nićifor Dučić arhimandrit, sada u Beogradu; veliki vojvoda hercegovački za vrijeme ustanka Luka Vukalović; pa i sadašnji mitropolit hercegovačko-zahumski g. Serafim Perović, rođen u selu Gorici blizu Trebinja. Trebinje se može dičiti svojim dobrotvorom preminulim Stefanom vitez Čerovićem, koji je veliki svoj imetak ostavio na srpske ciljeve, i koji nije razlikovao brata od brata, već se vladao po onoj: brat je mio, koje vjere bio, te je braći muhamedanske vjere znatan prilog ostavio za njihovu crkvu tj. džamiju.
U Trebinju ima: poštanski i telegrafski ured; kotarski ured sa ispostavama Grab i Lastva-Korjenići; porezni i šumarski ured; povjereništvo financijalne straže i duvansko-otkupni ured. Trebinje vežu i dobri putevi. Jedan s Dubrovnikom, kojim se pješačkim hodom može doći za 6 sahata; a drugi je s Bilećom, kojim se pješačkim hodom može doći za 5 sahata. Trgovina u Trebinju dosta prilično ide.
Kuće su građene sve gotovo po novom stilu, osim u gradu gde se još poznaje ostatak turske vlade.Ljeti jako uspjeva u trebinjskom polju svako zeljenje, jer kola vodena koja su na rijeci kvase polje. Od osobite važnosti je i trebinjsko vino, jer dobar ukus ima. A u okolini Trebinja rode također dobre šljive, ima i maslina. Od važnosti je i trebinjski duhan, za koji narod dosta novca uzme.
Varoš je trebinjska otvorena, dočim grad je dosta nepravilan. Okolina je dosta zdrava. Kao usvoj Hercegovini tako i u njemu govori se južnim dijalektom. Igraju se srpske igre, kao i po drugim mjestima Hercegovine.
Odijelo se nosi kao po ostaloj Hercegovini. Srbin pravoslavni seljak nosi staro odijelo: bijele dokoljenice, modre gaće tj. plave, i crveni džamodan, sa zavratom kapom koja je u okrugu crnom svilom opšivena, za znak propasti kosovskog, a površina-tepeluk je crvenom čohom pokrivena sa zlatom izvezena za znak velikog prolića krvi srpskoga naroda na Kosovu, a zlato, da još nije sve propalo, već da će opet jednom sinut slava Nemanjića – Srpstvu.
Srbi varošani pravoslavci nose se najviše po francuskoj modi. Srbi muhamedanci nose: modre čakšire, šarenu anteriju i crveni fes. U Trebinju moram napomenuti ima nekoliko cigana muhamedove vjere, koji se u nošnji ne razlikuju od ostalih Srba muhamedanaca. Narod je vas sujevjeran, kao i u svoj Hercegovini.
U Trebinju svake godine, kao i po drugim mjestima Bosne i Hercegovine slavi se prvi svetitelj i prosvetitelj srpski sveti Sava.
Manastir, čuveni Tvrdoš, od Trebinja je pješačkog hoda najviše jedan sat. Za njega narodna istorija veli da ga je gradio car Konstantin, sad je u razvalinama. Služba je u njemu svake godine na dan sv. Vasilija Ostroškog, jer vele da je on isti u njemu bio i stanovao. U trebinjskom kotaru je i manastir Duži, u kojemu je srpska-pravoslavna škola.”
Članak u „Golubu” potpisao je Vlad. M. Katurić.
Napišite svoj komentar!