U punoj bioskopskoj sali Kulturnog centra Trebinje večeras je prikazan dokumentarni film “Đe ste pošli đedovi moji”, autora Ratomira Mijanovića, novinara Radio Trebinja, koji govori o ljudima većinom iz Hercegovine koji su krajem Drugog svjetskog rata kolonizovani u Vojvodinu.
Nakon nedavne uspješne premijere u Novoj Gajdobri, ovo je premijerno prikazivanje filma u Republici Srpskoj.
Mijanovićev dokumentarni film, čiji je podnaslov "Priče o seobama i sudbinama", govori o sudbinama ljudi koji su napustili svoja ognjišta i krenuli na put u nepoznato.
On je rekao da je na filmu intenzivno radio oko godinu dana, te izrazio zadovoljstvo što je film prikazan u Trebinju, nakon Nove Gajdobre, u kojoj je radnja filma smještena.
"Ovo što je mene ponukalo da snimim ovaj film je Osma ofanziva i prilagođavanje naših ljudi. Mojih Mijanovića u Kleku ima dosta, a nisam znao da ih ima i u Novoj Gajdobri. Ovo je priča koja svaku našu porodicu mora da dirne. Ti ljudi vole Hercegovinu, više možda nego i mi ovdje. Prisutna im je u svakoj misli i riječi. Jedan dio moga srca je definitivno ostao u Novoj Gajdobri, sa tim rijetko plamenitim i dobrim ljudima", rekao je Mijanović.
Naveo je da je došao do podataka da je 250.000 Hercegovaca do kraja 1946. godine otišlo u Vojvodinu, ali da je tu i jedan dio Bosanaca, ljudi sa Kosova i užeg dijela Srbije.
"Možete misliti šta je to značilo za ove ljude u Vojvodini, Bačkoj koji su dobili zdravo jezgro hercegovačkog naroda", rekao je Mijanović, koji je istakao da je trebinjsku premijeru filma posvetio svom nedavno preminulom ocu Boriši.
On je naročitu zahvalnost uputio ostatku ekipe filma, u kojoj su za snimanje bili zaduženi Zoran Begenišić i Mićo Buha iz Gacka, prof. Radomiru Vučkoviću iz „Glasa Zemlje Hercegove“, Miroslavu Pudariću za montažu u postprodukciji, muškoj i ženskoj pjevačkoj grupi Udruženja guslara "Vojvoda Gligor Milićević" iz Bileće, koji su za potrebe filma pjevali hercegovačke pjesme, a koje su se pjevale i u vozovima kojima su Hercegovci stizali u ravnu Vojvodinu.
Predsjednik KUD-a "Jovan Dučić" iz Nove Gajdobre Gojko Kuljić, koji je jedan od potomaka hercegovačkih iseljenika, rekao je da su njegovi djed i baka došli 1946. godine u Novu Gajdobru, te da nisu zaboravili hercegovačke korijene.
"Nismo zaboravili Hercegovinu. Skoro svake godine dolazimo u Trebinje, u Berkoviće, na Trusinu. Tradiciju vraćamo i kroz KUD i igre iz Hercegovine, da djeci ostavimo nešto. Zato smo uradili film, da djeca znaju odakle su im roditelji, bake i djedovi", rekao je Kuljić, i dodao da su Hercegovaci iz Gajdobre dali sve od sebe da se, od ideje rođene tokom jedne kafe „pod platanima“ sa Mijanovićem, iznjedri ovaj film.
U znak zahvalnosti, Kuljić je našem kolegi poklonio umjetničku sliku sa motivom hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Novoj Gajdobri, gdje velikog svetitelja proslavljaju kao krsnu slavu.
Naročit aplauz na večerašnjoj premijeri izazvao je dolazak petorice Hercegovaca iz Nove Gajdobre, a publika nije krila oduševljenje prikazanim filmom našeg kolege.
„Nisam iznenađen ovim filmom, jer se Ratomir Mijanović kroz svoju dosadašnju karijeru pokazao kao kvalitetan autor. Film je fenomenalan, ostao sam bez teksta, ovo je film koji je duboko ušao u čovjeka i oslikao ono vrijeme kada su naši pradjedovi odlazili trbuhom za kruhom, u takazvanoj Osmoj ofanzivi, poslije Drugog svjetskog rata, kako su živjeli i kako su se snalazili. Sigurno je stvaranje filma bio težak i mukotrpan posao, trebalo je sve ovo snimiti, prikupiti dokumentaciju i što je najvažnije – ne pogriješiti, jer su ovo osjetljive teme“, ocjenjuje Zoran Pologoš, predsjednik Udruženja Konjičana RS.
I kulturni poslenik Ratomir Ćuk iz Ljubinja ističe da ga je film ostavio bez riječi.
„Ovakvi filmovi su naročito dragi nama starijima, koji se sjećamo nečeg od prikazanog. Sve me se dojmilo, atmosfera, lijepa kompozicija filma i ovaj dio u kome se govori o mladoj generaciji, koja je ostala hercegovačka i sve nastavila“, kaže Ćuk za Radio Trebinje.
Naša sugrađanka Slađana Skočajić navodi da je film ganuo, izazvavši burne emocije.
„Utisci su pomiješani, bilo je i suza, i smijeha i pošalica. Ja sam iz porodice Miliša, sa Zubaca, upravo me je ova tema snažno dotakla jer je moja pokojna baka Stana, sa svojom malom djecom i mojim pokojnim ocem od 11 godina, učestvovala u kolonizaciji. Bili su smješteni u Gajdobri, ali se baka tamo nije mogla navići i vratili su se. Kao tinejdžerka sam slušala te bakine priče o kolonizaciji, tada su mi te priče bile suviše ozbiljne, iz ove perspektive shvatam koliko je taj život bio težak“, kaže Skočajić.
I naš sugrađanin Blažo Šupljeglav pohvalno je ocijenio dokumentarni film našeg kolege.
„Puno je emocija koje te podsjećaju na svoj narod, po onoj -Hercegovina čitav svijet naseli a sebe ne raseli. Mnogo je našeg naroda otišlo prilikom kolonizacije, nažalost, i ostaće, drago nam je da u svim tim krajevima, gdje idemo, ima našeg naroda. Jako je lijep Ratov film, koji pokazuje koliko je Hercegovina stara i koliko ti ljude koji su otišli u Vojvodinu paze na svoj narod i ne zaboravljaju svoje korijene“, podvukao je Šupljeglav.
Film „Đe ste pošli, đedovi moji“ rađen je u produkciji KUD-a „Jovan Dučić“ Nova Gajdobra i Filmskog centra Trebinje, pod pokroviteljstvom Fonda za izbjegla, raseljena lica i saradnju sa Srbima u regionu, a konkurisao je na šest festivala u Rusiji, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
Napišite svoj komentar!