Risto Džodžo, nekadašnji prvi glas Trebinja danas sadi pistaće

Bez Rista se u tim godinama nije mogao zamisliti nijedan dan na lokalnom Radio Trebinju.

To je ujedno bilo i jedina radio-stanica današnje istočnohercegovačke regije, a pjesme "O Trebinje, divno mjesto moje", "Vratiću se iz tuđine, majko", ali i mnoge druge, bile su na današnjem jugu Srpske najslušanije.

Muzičar izuzetnih glasovnih mogućnosti

Ovaj je muzičar izuzetnih glasovnih mogućnosti, međutim, naglo nestao sa muzičke scene, jer je kao diplomirani ekonomista dobio direktorski posao u Novom Sadu.

U tim vremenima se nije mogao prijepodne obavljati posao u preduzeću, a popodne se posvetiti javnoj muzičkoj sceni.

"Pokojni Marinko Rokvić, Asim Brkan i ja smo 1977. godine snimali u Beogradu, gdje nije, da ne budem neskroman, dolazio bilo ko, jer su tadašnji kriteriji bili mnogo stroži, prolazile su se mnogo strože audicije i festivali da bi se došlo do ploče, a onda je sve bilo do publike, koja je u to vrijeme nas trojicu dobro prihvatila", prisjetio je Džodžo.

I danas zapjeva kao nekada

I danas u svojoj kući na Dražin Dolu okuplja društvo i zapjeva kao nekada, pa su i nedavno imali, kako kaže, divnu noć, gdje je ugostio harmonikaša iz benda "Šir Kan", poznatog kao prateći orkestar zabavnog kviza "Ja volim Srbiju".

"Ja danas kao penzioner živim na relaciji Novi Sad - Trebinje, odnosno Dražin Do, gdje naročito ljeti okupljam društvo i tu najviše pjevam, ali sam ljeti nastupao i na manifestaciji koju bi organizovao Baka Planjanin, koji je nažalost ljetos preminuo. Zašto me nije bilo na ostalim muzičkim događanjima u Trebinju - to nije pitanje na koje ja mogu odgovoriti, osim da ni od koga nisam dobijao pozive", kaže Džodžo.

Kaže da bi se rado odazvao pozivu za nastup sa svojim starim pjesmama, izvođenjima starogradskih pjesama, kao i čuvenih sevdalinki koje i danas jako dobro interpretira.

"S obzirom na to da je muzika umjetnost koju najviše volim, ništa manje mi nije draga ni poezije, u kojoj kao Trebinjac najviše volim Jovana Dučića, ali i Aleksu Šantića, čiju 'Eminu' sam izvodio bezbroj puta. Ona mi je vjerovatno najdraža pjesma koju i danas u svakoj prilici rado zapjevam, i na mojim dražindolskim večerima sa društvom, ali i dok radim na imanju", dodaje on.

U selu uvijek ima posla

S obzirom na to da nikada nije volio biti besposlen, a kako u šali dodaje, Hercegovci su radan i nikada besposlen narod, u svome selu uvijek ima posla.

"Imamo veliko imanje koje treba održavati i dobru zemlju, a s obzirom na naše mediteransko podneblje, sadim voće koje ovdje uspijeva, s tim da sada pokušavamo da uzgojimo pistaće, što je, iskren da budem, posao i zamisao moga sina, pa ćemo polako vidjeti šta će biti", dodaje Džodžo.