skijanje-nekad-nevesinje.jpg

Nevesinje je još prije Drugog svjetskog rata imalo skijaški klub, prvi u Hercegovini. Sniježni obronci Veleža izvukli su iz grada prve organizovane skijaške družine 1933. godine. Predsjednik kluba bio je katastarski inspektor Jaromir Marašek. U Nevesinju je održano i prvo skijaško takmičenje na prostorima Hercegovine, na stazama dužine 12 i 18 kilometara.

Dnevnik „Jugoslovenska pošta“ pod naslovom „Velike smučarske utakmice u Nevesinju“ detaljno opisuje ovaj sportski događaj od 17. februara 1935. godine:

U nedjelju 17. februara nevesinjsko smučarsko udruženje priredilo je prve smučarske trke u Nevesinju i cijeloj Hercegovini. Trke su održane na dvije staze i to na stazama od 12 i 18 km. U obje trke učestvovalo je po 10 takmičara.

Start je bio ispred Spomenika slobode u 13 časova. Već u 12 sati mnogo svijeta ispunilo je mjesto pred Spomenikom slobode, odakle su takmičari trebali da pođu. Sve živo, staro i mlado, izašlo je da vidi takmičare i prve smučarske trke u čitavoj Hercegovini. Interesovanje koje ovdje vlada za smučarstvo, ogromno je, a juče se to moglo da ispolji.

Smučarsko društvo, koje je osnovano prošle godine, u svome radu kročilo je rapidnim koracima naprijed, i danas broji preko 100 članova i raspolaže velikim brojem smučki što omogućava svim članovima početnicima upražnjavanje ovog lijepog i zdravog sporta. Jučerašnje utakmice očekivane su sa velikim interesovanjem, jer su u istim učestvovali mnogi smučari, koji su se tek ove godine počeli baviti ovim sportom.

Staza nije bila podesna za trke, jer je ista prolazila preko dosta šumovitih i jedva prolaznih predjela. Pa ipak, kad se uzme u obzir hrđava staza, jugov i potpuno mek snijeg, i vrlo jako sunce, koje je mnogo otežavalo takmičenje, onda vrijeme koje je postignuto na ovim trkama, odlično je.

Na stazi br. 1 na 18 km prvo mjesto zauzeo je kapetan g. Obradović, prešavši stazu za 1 sat i 50 minuta. Staza je označena kao 18 km dužine, ali je svakako bila duža. U trci br. 2 na stazi od 12 km pobijedio je g. Lekić Milan, prešavši stazu u vremenu od jedan sat i 30 minuta.

Na cijeloj stazi nije bilo slobodnog mjesta za bržu vožnju, već su se trkači morali stalno služiti štapovima.

Poslije odlaska takmičara, među građanstvom je vladala velika nervoza za ishod trka, a sva obližnja brda sa kojih se mogao viditi dolazak takmičara bila su prepuna svijeta. Opklade su padale na sve strane. Dolazak svakog takmičara i prolazak kroz grad burno je pozdravljan.

Organizacija samih trka bila je dobra, ali je staza br. 2 bila nedovoljno obilježena, tako da su neki takmičari u toj trci skrenuli sa prave staze i otišli prečim putem. Žiriju je ovo stavljeno do znanja prije podjele nagrada, ali on to nije usvojio i nagrade su podijeljene prije tačnog rješenja ove zabune.