U vremenu kada mnogi strepe pred izazovima roditeljstva, postoje porodice koje svakodnevno dokazuju da su ljubav, posvećenost i vjera u zajedništvo temelj na kojem sve počiva. Upoznali smo jednu takvu porodicu – skromnu, ali bogatu u svakom smislu te riječi.
Roditelji šestoro djece, Milica i Ljubomir Lojpur, čiji dom ispunjava dječiji smijeh, igra i bezuslovna ljubav, podijelili su s nama priču o svakodnevnom životu. Priču koja je podsjetnik da ljubav i međusobno razumijevanje stvaraju dom ispunjen srećom.
Milica i Ljubomir vjenčali su se 2012. godine, a već naredne po prvi put postali roditelji. Dobili su kćerku Anastasiju, a u godinama koje su slijedile, i sinove: Aleksu (10), Vuka (7), Miloša (5), Njegoša (3) i najmlađeg Uroša (1). Majka Milica je stub doma i u potpunosti je posvećena odgajanju djece.
– Život u osmočlanoj porodici zahtijeva mnogo truda i odricanja, ali nije težak ako vjerujete da odgajate djecu koja će sutra postati dobri ljudi. Moj dan počinje rano, dok djeca još spavaju, jer kada se probude – počinje prava akcija. Često u šali kažem da pola dana provedem u kuhinji. Tu su, naravno, i druge obaveze i odgovornosti. Nije uvijek savršeno, ali sve radim s ljubavlju, i to je ono što je najvažnije. Trudim se da svakom djetetu posvetim posebnu pažnju, jer su svi različiti. A kada vidim kako dijele igračke i grle jedni druge, znam da sam na pravom putu – kaže Milica.
Dodaje da joj mnogo znači podrška suprugove i njene majke, kao i sestara. One su uvijek tu kada zatreba pomoć u čuvanju djece. Milica to vrijeme ne koristi za sebe, već i tada misli na porodicu, pa kućni budžet dopuni dnevnicama koje zaradi radeći u Dubrovniku.
Posebnu ulogu u svakodnevici ima i najstarija kćerka Anastasija.
– Moja braća su za mene najveće blago. Čuvam ih, igram se s njima, i zajedno s mamom ih učim da, iako su mali, imaju svoje dužnosti. Lijepo je odrastati u porodici s mnogo djece – uvijek imaš koga da zagrliš – kroz osmijeh kaže Anastasija.
Dok majka vodi „borbe“ svakodnevice i vaspitava djecu, otac Ljubomir predano radi i obezbjeđuje sve što je potrebno za život. Zaposlen je, ali za njega slobodno vrijeme ne postoji. Fizički poslovi i rad za dnevnicu donose dodatne prihode i finansijsku stabilnost.
– Uvijek ima posla za one koji hoće da rade. Naš izbor je bio da imamo veliku porodicu, pa je i naša dužnost da im obezbijedimo uslove za život i izvedemo ih na pravi put. Koliko god da je dan naporan, kada uveče dođem kući umor nestane. Najvažnije je da su djeca živa i zdrava, a uz Božiju pomoć, sve ostalo je lako– ističe Ljubomir.
Porodica Lojpur trenutno živi kao podstanar. Započeli su gradnju kuće, ali su tekući troškovi usporili radove. Ipak, to ih ne obeshrabruje. Kažu, ima vremena i dosta malih ručica koje će pomoći, pa će i taj san jednog dana biti ostvaren .
Osmočlana porodica Lojpur je podsjetnik da bogatstvo ne leži u materijalnom, već u zagrljajima, pogledima punim povjerenja i u toplini doma u kojem nikada ne manjka ljubavi. I baš zato, ovakve priče zaslužuju da budu ispričane. Da nas inspirišu, podsjete na ono što je zaista važno i pokažu da su pravi junaci među nama – u tišini, u svakodnevici, u porodici.
Napišite svoj komentar!