Vlasnik koncerna Svislajon i, odnedavno, počasni hercegovački knez Rodoljub Drašković u vremenu pandemije solidarisao se sa stanovnicima ovog kraja.
Obećao je milion maraka za porodice koje su u ovom dijelu Srpske ugrožene pojavom virusa korona, jer su ostale bez sredstava za život. Poručio je kome, kako i na koji način će novac biti podijeljen.
I, svaka čast na ovom humanom gestu u ovom nehumanom i teškom vremenu!
Knez od Hercegovine pružio je ruku socijalno ugroženom stanovništvu. Neki lokalni mediji objavili su da Drašković dijeli i bonove svojim radnicima, a i vaskršnje paketiće za hercegovačku djecu.
I svaka čast kneže!
Vjerujemo da će i plate njegovim radnicima biti povećane na nivo republičkog prosjeka.
Sve što je Drašković najavio od proglašenja pandemije, a odnosi se na pomoć stanovništvu Hercegovine, solidarno je, humano i ljudski. I- tu samo maliciozni mogu da nađu zamjerku.
Ono što nije baš u skladu sa svim što sada, u ovom teškom vremenu, čini jeste čudan, svađalački odnos, prema vlastima u Republici Srpskoj.
Ne ulazimo u ovom tekstu da li ima osnova ili ne za Draškovićeve oštre kritike na račun ove vlasti, nego u onaj dio koji se odnosi na saradnju sa njima.
Od kada se Rodoljub Drašković pojavio u Hercegovini sklapao je „paktove“ sa političarima- čas sa jednima, čas sa drugima... Onako kako mu je u trenutku odgovaralo.
I ništa što do sada nije viđeno, jer današnji poslovan svijet ne poznaje termin besa i vjernost u tom saradničkom odnosu. Ali, nije nekako lijepo da se nakon prestanka „simpatija“ loše govori o dojučerašnjim partnerima.
Nije se Drašković u Hercegovini pojavio iz same ljubavi prema svom kraju. Povoljan poslovni ambijent- povoljna kupovina bivše Industrije alata Trebinje privrednog giganta ovog kraja, jeftina radna snaga bili su primamljivi Draškoviću koji je odlučio da se malo dislocira i biznis nastavi baš ovdje.
Dakle, nije došao tek onako.
Imao je brojne benefite, pa i one koji se odnose na poreske obaveze, ali i ostao dužan državi. Koliko- nadležni i Rodoljub Drašković znaju. Mi u taj dio priče sada ne zalazimo.
Svako je u tom „saradničkom“ odnosu od početka Draškovićeve poslovne priče u Hercegovini imao neki svoj razlog za saradnju.
Lijepo je što je u svom dijelu imperije Drašković izgradio Grad sunca o kome se nadaleko čulo. Sjajan projekat je i izgradnja Gimnazije. Tim objektom Rodoljub Drašković trajno će urezati svoje ime u istoriju ovog kraja.
E, pa zbog svih odličnih ideja, poteza, gestova čudi što se sa vlastima u Srpskoj našao na kontra strani, jer sve što se radilo i radi , čini se zajednički. Neko daje novac neko infrastrukturu.
Nego, sada je najvažnije da se spasimo od zaraze i sačuvamo stanovništvo i regiju od opakog virusa.“Ratne sjekire“ treba da se zakopaju, jer im vrijeme za „akciju“ nije.
A, kad to vrijeme dođe svako će pokazati svoje ambicije i načine da ih i ostvari.
Do tada, budimo solidarni, mudri i pokažimo empatiju prema onima koji su najugroženiji.
A, najugroženiji sigurno nisu privrednici- jer su oni imali dobar poslovni ambijent, a često bi im se ponešto i „progledalo kroz prste". Sada svi treba da pomognemo, svako koliko može, onima koji su bez posla i bez mogućnosti da obezbijede egzistenciju.
A, kasnije- svako treba da izvrši svoje obaveze...
Dakle, ne minimizirajmo solidarnost nesuglasicama i razmiricama.
Napišite svoj komentar!