Srbima, osuđenim u Haškom tribunalu i Sudu BiH, izrečeno je skoro 4.000 godina zatvora uz šest doživotnih kazni, dok je veoma mali postotak presuda za zločine nad srpskim narodom, a politika je ta koja utiče na rad pravosudnih organa, istaknuto je u Vlasenici na konferenciji o radu pravosudnih institucija i procesuiranju ratnih zločina.
Predstavnik Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić ukazao je na porazan podatak da je samo 13 odsto izrečenih kazni za zločine nad srpskim narodom pred Sudom BiH od ukupno izrečenih kazni u toj pravosudnoj instituciji.
Nuždić je naglasio da je najviše Srba koji su optuženi za ratne zločine i da su njima izričene i najveće kazne. On je nazvao poražavajućim da je pred pravosudnim organima BiH i Tribunalom u Hagu skoro 4.000 godina zatvora izrečeno Srbima, uz šest doživotnih kazni, te istakao da je pravosuđe veoma revnosno kada je u pitanju procesuiranje Srba.
– Republički centar je prepoznao ovaj problem i aktivno će učestvovati u svim aktivnostima da bi pronašli rješenja i pomogli optuženim osobama, ostvarujući saradnju sa pojedinim postupajućim tužiocima u vezi sa prcesuiranjem zločina, gdje su u pitanju srpske žrtve – rekao je Nuždić otvarajući konferenciju.
Advokat Goran Petronijević, član tima odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, rekao je da politika isključivo utiče na rad pravosudnih institucija i procesuiranje predmeta ratnih zločina, te ocijenio da je neko na pogrešan način protumačio termin politika krivičnog progona.
– Politika krivičnog progona znači definisanje u skladu sa zakonom i ustavom, a ne u odnosu na trenutne dnevne i dugoročne političke stvari. Nažalost, to se pokazalo tačnim i u Hagu, a i u ovim tribunalčićima u regionu – rekao je Petronijević.
Advokat Miodrag Stojanović rekao je da je i u pravosuđu, kao i u drugim segmentima društva, došlo do pada kvaliteta i moralnih vrijednosti, te istakao da na predmetima ratnih zločina treba da rade najbolji i najkvalifikovaniji – istražitelji, tužioci, sudije i branioci.
– Počeću od samokritike. Među braniocima ima ljudi koji nisu dorasli tom poslu, a misle da jesu, koji ulaze u predmete totalno nespremni i na šetu i svog autoriteta, ali i na štetu slobode ljudi koje brane. To se isto tako može odnositi i na tužilaštva, a rekao bih, ponekad, i na neke sudije, koji rade ove predmete – rekao je Stojanović.
Inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske za istraživanje djela ratnih zločina Simo Tuševljak rekao je da se očito zakasnilo u procesuiranju krivičnih djela ratnog zločina, kada su u pitanju srpske žrtve.
– Ako sagledamo strategiju koju su donijeli Savjet ministara i Parlamentarna skupština BiH, vidjećete da sva krivična djela, koja su bila u prioritetu i koja je bilo potrebno procesuirati za sedam godina, kada su u pitanju Bošnjaci i Hrvati kao izvršioci, a Srbi žrtve, nisu procesuirana i dovedena do kraja – kaže Tuševljak.
On je ukazao na neophodnost pružanja pomoći svjedocima u postupku svjedočenja, te istakao da neko u Srpskoj mora preuzeti odgovornost i formirati službu koja će se isključivo baviti pružanjem pomoći svjedocima.
– To je najznačajnije, jer svjedoci nisu učene stranke, mnogi su laici i ne znaju koja su njihova prava i obaveze – objasnio je Tuševljak. Današnji skup u Vlasnici odranizovala je regionalna kancelarija Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba.
Napišite svoj komentar!