Istočna Hercegovina – kraj grub, ali plemenit. Kamenit teren koji skriva nevjerovatnu snagu života. Između Trebinja, Gacka, Bileće, Ljubinja i Nevesinja svakodnevica nije laka, ali nosi dostojanstvo i poštenje koje se rijetko sreće. Oni koji ovdje žive ostaju vam u sjećanju, ne po pričama, već po djelima.
Za razliku od primorskih razglednica i razvikanih turističkih ruta, ovaj dio Hercegovine nudi nešto drugo – autentičnost. Ovdje se život ne prikazuje, već živi jednostavno, tvrdoglavo i s puno dostojanstva.
Običaji opstaju, i pored savremenih trendova
Iako se sela prazne, mnogi običaji se i dalje čuvaju. Krsne slave, badnjaci, porodični ručkovi okupljaju porodice, i to često bude jedina prilika kada se svi ponovo sretnu.
Nevesinje je poznato po svom krompiru – kvalitetnom, sitnijem i čvršćem, koji se s pravom smatra jednim od najboljih u Republici Srpskoj. Krompir iz ovog kraja tražen je i na pijacama i na trpezama, a uzgaja se generacijama, s puno znanja i strpljenja. U Gacku, pak, i danas znaju šta znači pravi, gusti kajmak – onaj s mirisom mijeha i okusom djetinjstva. Služi se uz pogaču, pršut ili tek pečene uštipke, i uvijek uz rečenicu: „Probaj ovo, ovakvog više nema nigdje.“
Bileća, nekada industrijski jak centar, danas je tiša – ali s velikim Bilećkim jezerom koje mami ribare, šetače i one koji traže mir daleko od gradskih gužvi. Trebinje, na jugu regije, spoj je mediteranskog šarma i hercegovačkog karaktera. Grad s najviše sunčanih dana u BiH, okružen vinogradima, pun istorije, manastira i ljudi širokog osmijeha. I dok Hercegovina zna biti surova, Trebinje je njeno najpitomije lice. Ljubinje je možda najmanje opštinsko središte u regiji, ali ima jednu od najbogatijih tradicija kada je riječ o ljekovitom bilju i seoskoj proizvodnji. Ovdje još ima ljudi koji znaju razlikovati pelin od vrijeska, i koji smilje ne mjere po kilogramima, već po snazi mirisa. Berkovići, malo i mirno mjesto poznato je po svojoj gostoljubivosti i autentičnom hercegovačkom duhu.
Mnogi mladi su otišli, a povratak se češće planira za penziju nego za stalno. Ipak, svaki povratak u rodni kraj nosi težinu ne kao obavezu, već kao potrebu. Jer, kako kažu mještani, „sve drugo možeš kupiti, ali Hercegovinu ne možeš ponijeti sa sobom.“
Na ljetnjim okupljanjima, posebno oko crkvenih praznika i vašara, sela na jedan dan ožive. Dvorišta se pune, dim iz ognjišta se ponovo diže, a stara kamena dvorišta ponovo postaju mjesta susreta.
Od ovog vikenda, portal Trebinje Danas pokreće serijal tekstova pod nazivom „Srcem kroz Hercegovinu“, posvećen upravo ovakvim ljudima, običajima i mjestima. Kroz priče koje ćemo objavljivati svake subote, pokušaćemo da sačuvamo ono što vrijedi – ne zbog nostalgije, nego zbog vrijednosti koje opstaju bez obzira na promjene.
Napišite svoj komentar!