Momo Kapor, slikar riječi i majstor osjećanja, gledao je na Trebinje drugačije od svih. Za njega to nije bio samo grad na jugu Hercegovine, već mjesto koje prevazilazi geografiju i postaje – stanje duha.
„Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san! To je jedna svetla tačka u životu Hercegovaca, mesto koje sanjaju da će se u njemu nastaniti kada ostare“, zapisao je Kapor.
Opisivao ga je kao Mediteran bez mora – grad u kojem, dok sjedite i gledate vrhove čempresa, osjećate da je iza brda skriveno more. „Tamo se živi kao na moru… ali bez galame turista“, govorio je.
U toj tišini, među kamenim kućama i sjenkama platanâ, Kapor je prepoznavao obećanje mira i ljepote. Trebinje je za njega bilo san koji traje, utočište za sve one koji žele jednostavnost, sporiji ritam i sklad sa sobom.
Momo Kapor je ostavio iza sebe knjige, slike i uspomene – ali i riječi koje su Trebinju podarile posebnu notu poezije. Njegovim očima, ovaj grad je više od mjesta. On je metafora života.
Napišite svoj komentar!