Svijet srpske tradicije i folklora oživljen u knjizi "Srpske narodne bajke" donosi tri priče: "Devojka cara nadmudrila", "Usud" i "U cara Trojana kozje uši" koje su riznica mudrosti kako najmlađim, tako i starijim čitaocima.
Ovo zanimljivo i poučno štivo pisano je na srpskom jeziku, ali je svaka od tri bajke prevedena i na engleski i ilustrovana interesantnim crtežima u veselim bojama. Bajke je prevela i prilagodila Anika Dačić, a ilustracije je radila Marica Kicušić.
Knjiga će pred najmlađim čitaocima, a i onim starijim koji vole bajke, biti tokom jula, i to u izdanju izdavačke kuće "Laguna".
"Čitajte o devojci koja je bila mudrija od kralja, caru koji se stideo svog izgleda i čoveku koji je krenuo u potragu za svojom sudbinom. U ovom ljupko ilustrovanom dvojezičnom izdanju uživaće čitaoci svih uzrasta koji žele da unaprede svoje poznavanje engleskog jezika", naveli su iz "Lagune".
Riječ je o pričama iz kojih mnogo mogu da nauče djeca, ali i odrasli jer je u njima sažeta sva životna mudrost. Ova knjiga je značajna jer najmlađi mogu da na zanimljiv i jednostavan način uče engleski jezik upoređujući tekst sa bajkama na srpskom.
Naime, prva priča "Devojka cara nadmudrila" govori o običnoj djevojci koju odlikuju pamet i mudrost. Za razliku od drugih bajki, u ovoj nema mitskih junaka poput aždaja, vještica i čarobnjaka. Nasuprot djevojke je car koji testira njen um. Važno je napomenuti da ova djevojka ne dolazi do cilja zbog ljepote i skromnosti kao što je to često u bajkama, nego isključivo zahvaljujući svojoj pameti. Ona nije čekala princa da je spase, nego je sama spasla sebe i oca. U tome se krije pouka koja kaže da djevojčice treba da uče, da budu pametne i da nauče da se pobrinu same za sebe.
Pripovijetku "Usud", koja je druga u ovoj zbirci, Vuk Stefanović Karadžić je zabilježio od zemunskog trgovca Gruje Mehandžića, a objavio ju je 1853. godine u drugoj knjizi narodnih pripovjedaka. Usud je taj koji ima čudesnu moć da ljudima dijeli sudbine ne razmišljajući da li je to pravedno ili ne. U osnovi ove pripovijetke jeste vjerovanje da čovjekovu sreću i sudbinu ništa ne može da promijeni. Ona pokazuje da ljudi mogu samo donekle da ublaže sudbinu i to ako su rođeni pod srećnom zvijezdom. Čest motiv u svim srpskim, ali i slovenskim bajkama je vjerovanje u sudbinu, jer su ljudi oduvijek pokušavali da objasne stvari koje im se dešavaju i ovo je bio jedan od načina.
Treća bajka u ovoj knjizi je "U cara Trojana kozje uši", koja će mališanima biti zanimljiva jer govori o caru koji je želio da sakrije svoje kozje uši. Ova priča će najmlađim čitaocima pokazati, a one starije podsjetiti, da se istina ne može sakriti i da ona, ma kakva bila, uvijek na kraju izađe na vidjelo.
Napišite svoj komentar!