Učiteljski poziv je mnogo više od posla, to je odgovornost prema djeci i učenju. Učitelj nije samo onaj ko prenosi znanje nego je i osoba koja inspiriše, ohrabruje i ostavlja trag u srcima svojih učenika.
Stojan Koprivica, učitelj u penziji prisjetio se svojih početaka u ovoj profesiji davne 1961. godine, kada je skoro svako gatačko selo imalo školu a učionice bile pune đaka. Motivaciju za rad je pronalazio u dječijoj znatiželji i radosti stvaranja. Najdraži trenuci nisu bili samo oni profesionalni, nego i ljudski – osmijeh učenika, riječi zahvalnosti i suze na rastanku.
Nostalgično i sjetno, učitelj Stojan priča kako ga tuga obuzme kad prođe kraj škole u Fojnici gdje je nekad službovao. Nema dječije graje, škola je prazna i zaključana kao i skoro sve škole u našim selima. Čak i matična škola u Gacku bilježi iz godine u godinu manje učenika, sa tugom u glasu priča učitelj Stojan.
Napišite svoj komentar!