U pozorišnoj sali Kulturnog centra održana je predstava “Uspomene Sare Bernar”, koja je rađena prema tekstu Džona Marela u režiji Staše Koprivice i izvođenju sjajnog glumačkog tandema Tanje Bošković i Dejana Đonovića.
Dvoje glumaca maestralno su odigrali svoje uloge, a publika ih je na kraju nagradila dugotrajnim aplauzom. Premijera ove duodrame bila je u oktobru 2022. godine i za Tanju Bošković je veliko uživanje igrati u predstavi koja je čvrsto napravljena.
“Staša Koprivica je sa velikom pameću i otmenom radikalnošću skratila ovaj tekst i od tri sata čitanja svela ga na 80 minuta. Možda čak imamo i veću brzinu od one koje ljudi mogu da prate jer kod nas publika dobro ne poznaje ko je bila Sara Bernar, kakva je bila, šta je sve činila… Mareli je napravio autentičnu dramu po Sarinom životu koja je smjenjivala direktore francuskih pozorišta, putovala u Ameriku i tamo gdje pozorište nije bilo nikad igrala na francuskom jeziku, a ona je usred Londona igrala Hamleta, igrala je muške i ženske uloge. Mi smo se dosta klasično držali onoga šta nam se nudi, a sa druge strane Staša je napravila zaokret da izađemo iz tog okrilja krajem 60-ih 19. vijeka i početka 20.veka, a sa druge strane da se dotaknemo današnjega to jest selebriti jer je ona prva bila planetarna kad nije bilo inerneta”, kaže za TrebinjeLive.info. Boškovićeva.
Tanja naglašava da voli da igra ovaj komad, a sa druge strane je partnerstvo koje se stvorilo između nje i Dejana Đonovića kojeg nije poznavala ranije.
“On je jedan od glumaca koji je za potrebe ovog komada naučio da svira saksofon. Nije jednostavno svirati tako da izgleda kao neko ko nije saksofonista. Veoma uživam u ovoj ulozi jer Sara nudi sve što jedna glumica može da poželi od vrlo komičnih do vrlo ozbiljnih stvari. To je šetnja kroz žanrove od 19.vijeka pa naovamo. To je milina za glumca, a Sara je bila osoba koja je glumila i bez noge, a da nikome nije rekla. Mislim da je odvažnost kojom je Staša Koprivica završila komad nešto što gubi nadu, da pozorišni ljudi ne umiru”, jasna je bila Boškovićeva.
Smrtnost kreativnog bića je lična tema koja je zanimala Tanju Bošković u ovom komadu.
“ Ja sam pred kraj onoga što bi se nazvalo stalnim aktivnim igranjem. Nije kraj razmišljanja na temu, ali nisam sigurna da ću se lako prepustiti nekom novom razmišljanju na temu”, zaključila je Boškovićeva.
Napišite svoj komentar!