Penzionerka koja je časove fizike, zamijenila heklanjem i izradom unikatnih rukotvorina u Trebinju

Među učenicima poznata kao ,,Dobra vila'' koja je radila kao nastavnik fizike i tehničkog vaspitanja, a sada kao penzinerka, koja stvara unikatne rukotvorine - ona je Petra Dubljević.

Prisjećajući se svojih početaka, kaže da je prvi radni odnos zasnovala u Ilijašu, te da e svoje znanje prenosila je i na brojne učenike u Brezu, Župčima, Dabravinama kao i u Trebinju.

,,Rado se prisjećam rada u školi. Đaci su me slušali, ali se puno i radilo. Često smo išli na takmičenja iz tehničkih radova, saobraćaja i fizike. Vodila sam ih na izlete vikendom ’’ priča ova penzionerisana nastavnica fizike i tehničkog vaspitanja.

Ova priča nas je navela da pronađemo đake kojima je ona predavala, te da saznamo kako su izgledali školski dani, dok im je Petra predavala.

Učenik iz Trebinja, kojem je bila razredna dvije godine, rekao nam je kada bi morao da opiše Petru sa jednom riječju, onda bi to bila ,,ljubav’’.

,,Toliko se trudila oko nas, svuda nas je vodila. Sjećam se i jednodnevnih izleta, koje je ona organizovala van škole. Posletili smo manastir Žitomislić i uži centar Mostara, išli smo i u Herceg Novi na Praznik mimoze’’ prisjeća se njen nekadašnji učenik.

Ono što mu je duboko ostalo urezano u sjećanju jeste da je cijelom razredu, kada je trebalo da ode u penziju, poklonila isheklani predmet sa posvetom koja je glasila ,, Srećni su ljudi zadovoljni onim što imaju i uživaju u malim stvarima’’.

Prema njegovim riječima godinama kasnije i ako im više nije bila razredna, okupljala je djecu iz tog razreda jednom godišnje i vodila ih da jedu kupove.

Ovo je samo još jedna potvrda da najveća pokrečka snaga za ovu penzionerku vedrog duha jeste ljubav na prvom mjestu, ljubav prema djeci, ljubav prema društvu, ljubav prema životu.

Tradicija je nalagala ranije da svaka žena nauči da ima neki zanat u rukama a kada je u to Petra utkala i ljubav, dobila je prvi svoj rad, još dok je bila četvrti razred osnovne škole.

,,Od kad znam za sebe, još od malih nogu naučila sam da vezem, a kasnije i heklam. Gdje god da sam našla končić, ja sam ga uzela i isplela neke komadiće’’ objašnjava Petra.

Petrina zanatsko-umjetnička radnja, koja se nalazi u Gradu Sunca, prava je riznica uniknih rukotvorina u kojoj možete pronaći trake za kosu, lančiće, kape, šalove, torbice, ukrase za kosu, kao i dosta drugih zanimljivih detalja, koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

,,Pošto je sada zimski period najviše se traže kape i šalovi. Imam i priglavke, narodno vjerovanje u Bosni kaže da žene ako nauče da heklaju priglavke onda se mogu udati, tako da svaka cura nastoji da što prije nauči da hekla vunene čarape’’ sa osmjehom priča Petra.

Oduvijek je težila kao pedagog da prenese stečeno znanje na mlađe generacije, nekada u osnovim školama, a sada kroz školu pletenja, koje se održava svake subote u njenoj zanatsko umjetničkoj radnji.

,,Za početak heklanja potrebne su ruke i heklarica, dok Petra plete prvu petlju. Djeca trebaju naučiti osnove a to je koju iglu da koriste, a koju vunicu. Sve više i više djece dolazi u školu heklanja svake subote. Bude nam lijepo družimo se, a i naučimo nešto novo’’ objašnjava Petra.

,,Čula sam od drugarice za školu heklanja, otišla sam na prvi čas i dopadalo mi se. Zanimljivo mi je i lijepo se družimo. Sada pravimo srca i ostale zanimljive rukotvorine za Dan zaljubljenih. Ranije smo pravili trakice, narukvice, a prvi put kad sam došla Petra mi je poklonila šnalicu u obliku spirale’’ govori nam djevojčica koja dolazi u ovu školicu, dodajući da Petra plete prvi petlju i da onda nije teško nastaviti heklati.

Petra poručuje da heklanje djeluje opuštajuće, za sebe činite nešto lijepo a najvažnije je unutrašnje zadovoljstvo. Ipak, ono što je ključno jeste ljubav, te da volite ono što radite.