Trebinje je grad u kojem se istorija i priroda dodiruju, u kojem vreme protiče sporije, a uživanje u kafi ili vinu traje duže nego bilo gde drugde.
Koja vam je prva asocijacija na južni deo Bosne i Hercegovine? Sunce koje gotovo nikad ne prestaje da sija, vinogradi koji se prostiru unedogled ili možda miris hercegovačkog pršuta? U srcu tog podneblja, smešteno u dolini reke Trebišnjice i podno moćnog Leotara, leži Trebinje – grad koji spaja sve te slike u jedno. Samo pola sata udaljen od Dubrovnika, a opet potpuno drugačiji, Trebinje odiše smirenim ritmom juga, toplinom ljudi i šarmom kamenih trgova koji svedoče o vekovima bogate istorije. Ali, da li ste, na primer, znali zašto ga zovu „mala Venecija“ ili da je jedan od najsunčanijih gradova na Balkanu?
TREBINJE JE GRAD SA VIŠE OD 260 SUNČANIH DANA GODIŠNJE
Trebinje se ponosi titulom jednog od najsunčanijih gradova na Balkanu. Statistika kaže da ima više od 260 sunčanih dana godišnje! Upravo ta posebna klima daje mu jedinstven ugođaj: zime su blage, leta duga i suva, dok su proleća i jeseni ispunjeni bojama vinove loze, smokava i lavande. Lokalci vole da kažu da se ovde živi „pod suncem koje nikada ne žuri da zađe“, a putnici ga doživljavaju kao mesto u kojem vreme usporava i gde svaka šetnja uz reku postaje doživljaj.
Pogled na stari grad Trebinje u Republici Srpskoj, sa kamenom arhitekturom uz reku Trebišnjicu.
TEPAJU MU DA JE „MALA VENECIJA“ ZBOG BROJNIH MOSTOVA
Reka Trebišnjica, koja vijuga kroz grad, vekovima je određivala njegov izgled i razvoj. Na njoj je izgrađeno čak dvadesetak mostova, pa nije čudo što Trebinje često nazivaju „malom Venecijom“.
Najpoznatiji i najslikovitiji most u Trebinju je zasigurno Arslanagića most, podignut u 16. veku kao pravo remek-delo osmanske arhitekture. Sa svojih 92 metra dužine i elegantnim lukovima, vekovima je bio ponos i simbol grada. Njegova priča ipak nije jednostavna! Potapanjem starog lokaliteta usled izgradnje akumulacijskog jezera šezdesetih godina prošlog veka, most je rastavljen kamen po kamen, a zatim ponovo pažljivo sastavljen na sadašnjoj lokaciji. Ta neobična sudbina samo je pojačala njegovu vrednost: danas stoji kao svedok istorije i ljudske upornosti da sačuvaju ono što je dragoceno.
Pogled na Trebinje, grad u Republici Srpskoj, sa rekom Trebišnjicom i starim mostom, okružen kućama sa crvenim krovovima.
Pored njega se ponosno spominju i Kameni most iz pedesetih godina 20. veka, Geljov most, kao i niz novijih konstrukcija koje povezuju dva dela grada. Svaki od njih priča svoju priču. Jedni su povezivali trgovačke puteve i karavane, drugi su bili mesto okupljanja i druženja, a treći su tiho pratili ritam svakodnevnog života i čuvali uspomene prošlih generacija.
GRAD SUSRETA U KOJEM KAFA POD STOLJETNIM PLATANIMA ZNAČI ŽIVOT
Trebinje je mnogo više od reke i sunca. To je grad u kojem se život meri malim ritualima! Jutarnja kafa pod krošnjama veličanstvenih platana, posađenih još u austrougarsko doba, pravi je simbol grada. Njihov hlad u srcu trga stvara prirodni svod pod kojim se okupljaju prijatelji, razmenjuju priče, dogovaraju poslovi i započinju nova poznanstva. Kažu da onaj ko nije seo na kafu pod platanima, nije doživeo pravo Trebinje.
Šetnja dalje vodi prema Starom gradu, čije kamene zidine još šapuću priče o trgovcima, putnicima i vojskama koje su kroz vekove prolazile ovim krajem. Okolina otkriva drugačiju vrstu blaga: srednjovekovne stećke uklesane u tišini hercegovačkih polja i drevne manastire poput Tvrdoša, koji se ubraja među najstarije u Bosni i Hercegovini, a danas je poznat i po vinu koje se tamo proizvodi.
GRAD KOJI TREBA DOŽIVETI SVIM ČULIMA
Trebinje je grad koji vredi doživeti. U njemu se mediteranska lakoća života skladno spaja sa kontinentalnom čvrstoćom, a njegova snaga leži u suncu, reci i ljudima koji su topli, gostoljubivi i ponosni na svoj dom podno Leotara. Mostovi su mu doneli nadimak „mala Venecija“, ali svako ko mu pruži priliku ubrzo shvata da Trebinje ima sopstveni ritam i dušu koju nećete naći nigde drugde.
Napišite svoj komentar!