Ako postoji nešto što povezuje federalnog ministra unutrašnjih poslova Rama Isaka i opozicionog poslanika iz Republike Srpske Nebojšu Vukanovića, onda je to sklonost skandalima i stalna želja da budu u centru pažnje. Obojica beskompromisno koriste provokacije, uvrede i kontroverzne poteze kako bi dominirali medijskim prostorom, često prelazeći granice političkog razuma. Što je izjava provokativnija, što je sukob žešći – to su više u centru pažnje.
Isak i Vukanović igraju na kartu „narodnih tribuna“ koji se ne plaše sukoba, ali iza njihovih javnih nastupa krije se jasna strategija – skandal kao osnovno političko sredstvo. Dok Isak šokira izjavama o hapšenju Dodika i promovisanjem sebe kroz bizarne video-spotove, Vukanović ne propušta priliku da nekog napadne, ponizi ili označi kao izdajnika. Ironično, upravo je Vukanović Isaka nazivao „budaletinom i dvorskom ludom“, iako bi se moglo reći da obojica igraju sličnu igru – onog ko viče najglasnije.
Njihove političke karijere, iako formalno na suprotnim stranama, imaju mnogo zajedničkih tački. Obojica sebe predstavljaju kao beskompromisne borce za pravdu, ali istovremeno ne propuštaju priliku da svojim ponašanjem šokiraju javnost.
Isak, u pratnji crnih automobila i tjelohranitelja, podsjeća na filmske mafijaške bosove, dok Vukanović ne bira ni mjesto ni način da se sukobi s političkim neistomišljenicima, čak i ako to znači izazivanje haosa u skupštinskim klupama.
Zanimljivo je i da je Vukanović, koji godinama gradi imidž političara koji se oštro suprotstavlja političkom Sarajevu, upravo iz tog kruga dobio neočekivanu podršku. Bošnjaci su ga podržali kao kandidata za ministra bezbjednosti BiH, a ranije ga je i ministar spoljnih poslova Elmedin Konaković podržao za tu funkciju. Ovaj obrt dodatno potvrđuje tezu da su politički spektakl i izazivanje reakcija ono što zaista pokreće njegovu karijeru.
Njihove izjave i potezi često su na granici političkog cirkusa, ali u vremenu kada je skandal najsigurniji put do medijske pažnje, i jedan i drugi sebi su obezbijedili stalno prisustvo u medijima. Na kraju, postavlja se pitanje – da li su oni zaista borci za narod ili samo talentovani performeri u političkom teatru apsurda?
Napišite svoj komentar!