Trebinjski Srbi u Trstu

Novija srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona u Trstu i desno od nje deo palate Kurtovića.

Čitajući stranice knjige Radmile Mihajlović „Kulturno pamćenje tršćanskih Srba” nedavno objavljene u rubrici Feljton, želim da se osvrnem na dvojicu trebinjskih Srba koji su svojim radom i umećem u Trstu postali veoma bogati i cenjeni.

Jovan Jovo Kurtović, rođen u trebinjskom selu Začula, i Drago Pamučina, rođen u trebinjskom selu Zagradinje, pokazali su se kao veliki rodoljubi koji nikad nisu zaboravili svoj rodni kraj i ljude, svoje Trebinje odakle su krenuli u svet.

Jovan Kurtović je iz Trsta, preko svog četvrtog brata Simeona koji je ostao u Trebinju, poslao novac da se uz manastir Duži izgrade dve čatrnje – dva rezervoara za vodu i da se podigne manastirski vinograd. To su jedne od najstarijih čatrnja tog tipa u Hercegovini. Dao je i novac da se na Trebišnjici izgradi mlin za potrebe seljana. Iz Venecije je 1777. godine poslao dva svećnjaka za manastirsku crkvu, koji i dan-danas stoje u njoj, a na kojima piše da je to poklon Jovana Kurtovića. Svojim predanim radom Jovan je ovekovečio ime porodice Kurtović, ime Trebinja i svoje rodne Začule.

Drago Pamučina odužio se svom rodnom selu tako što je podigao crkvu i oko nje ogradu. Iz Trsta je slao crkvene knjige i relikvije. U svom testamentu ostavio je 500 forinti za potrebe seoske crkve. U trebinjskom selu Slivnici, u središtu četiri kneževine, sagradio je srpsku osnovnu školu s prizemljem i spratom, kako bi u nju mogla da dolaze deca iz svih okolnih sela. U školskoj zgradi bili su i stan za učitelja, djačka kuhinja i biblioteka. Testamentom je ostavio 10.000 forinti za potrebe škole.

U oružanim sukobima 1995. godine, u vreme raspada Jugoslavije, školu su minirale hrvatske oružane snage iako nije bila vojno uporište. ostali Su samo zidovi na kojima i dan-danas piše „Srpsko učilište dobrotvora Draga Pamučine 1887”.

Za vreme Hercegovačkog ustanka 1875–1876. godine Drago je slao oružje i municiju ustanicima. Crnogorskoj vojsci u borbi s Turcima poslao je dva topa i 700 pušaka. Za svoje zasluge odlikovan je Ordenom knjaza Danila i Takovskim krstom. Kad je preminuo „Bosanska vila” je objavila nekrolog o ovom srpskom dobrotvoru u broju 6 od 29. februara 1892. godine.