Turgenjev je prvi ruski pisac čija su djela prodrla na Zapad, gdje je čitan sa divljenjem, i za života je uživao znatno veći ugled u francuskim nego u ruskim književnim krugovima.
Zanimao ga je tip suvišnog čovjeka, plemića-intelektualca, kao i tip nihiliste - građanskog intelektualca sukobljenog sa konzervativizmom plemićke kulture.
Predskazivao je revolucionarnu epohu u Rusiji.
Najpoznatija djela su mu: romani "Očevi i djeca", "Plemićko gnijezdo", "Rudin", "Dim", "Novina" i "Uoči novih dana", pripovijetke "Proljećne vode", "Asja" i "Lovčevi zapisi", te drama "Mjesec dana na selu".
Njegovo djelo "Očevi i djeca" smatra se jednim od najvažnijih romana u 19. vijeku. U njemu je prvi put definisao pojam nihilizam, kojem je suprotstavio "pozitivnog heroja".
Turgenjev se u književnosti afirmisao kao romanopisac iako je pisao i drame, brojne zbirke pripovjedaka i pjesme.
On je odbacivao politički radikalizam i bio je razočaran represivnom unutrašnjom politikom cara Nikolaja Prvog.
Aktivno je iskazivao protivljenje kmetstvu, što je pokazao kada je naslijedio roditeljsko imanje 1850. godine. Tada je oslobodio sve kmetove.
Državna vlast nije sa simpatijama gledala na njegove stavove. Uhapšen je 1852. godine i proveo je dvije godine zatočen na porodičnom imanju. Razlog je bio članak posvećen preminulom Nikolaju Vasiljeviču Gogolju, kojim je zaobišao zvanične cenzore.
Konačno je emigrirao 1861. godine u Pariz, gdje je živio do smrti.
Napišite svoj komentar!